Venecija je još davne 1704. godine na prostor današnje Tribanj Šibuljine naselila pravoslavne izbjeglice s turskog područja Like i dala im za pašnjake Malo Rujno i Zavratu. Novopridošlo stanovništvo raspršilo se po dolcima podgorske terase (Prodani, Asanovac, Bajamovac i Matijašica) a kasnije i uz more (Šibuljina i Kozjača). Iz Šibuljine put vodi uz suhozidske ograde do napuštenog sela Bajamovca.
To je jedna od najljepših velebitskih skalinada, ljudskih ruku djelo. Staza, izvorno popločana, prelazi preko korita Kozjače, gdje joj se oštro zdesna pripaja staza iz Matijašice (nije markirana), zatim vodi do raskršća za Vodenu glavu i za otprilike dva sata dovodi nas do velikog krškog polja Zavrate s dubokim koritom Kozjače.
Staza nastavlja lijevom stranom polja do Pod grede, bivših Poljakovih stanova i planinarskog skloništa. Odavde do Bilog Sinokosa ima jedan sat, a mi produžujemo do pola sata udaljenog Malog Rujna, jedne od najljepših velebitskih livada.
Vraćamo se nošeni orkanskom burom, a možda je kamenjarom nosila i naše misli…"Ne tuguj kamena pustinjo, ima nas još koji ti rado navraćamo!
22.05.2013, 09:16
Damir Labor
