Izlet na Vlašić je bio pun pogodak, iako rijetko možeš falit ako provedeš vikend na planini sa dragim ljudima.
Izlet na Vlašić je bio pun pogodak, iako rijetko možeš falit ako provedeš vikend na planini sa dragim ljudima.
U planinarski dom grof Erik Brandis, koji je dobio ime po poznatom travničkom isusovcu i biologu austrijskog podrijetla, stigli smo u petak oko 20.30. vozeći se kroz maglu i sitnu kišu. Ubrzo smo bili nagrađeni sa vrhunskom pekom pa do kraja večeri čakulali, lizali prste i pili vino. Dom je bio odličan, smjestili smo se u 2 spavaonice i oko ponoći utonuli u san uz povremeno hrkanje dragih ljudi sa početka priče.
Nakon doručka iz ruksaka 12 veličanstvenih krenulo je laganim korakom prema vrhu sa Emilom na čelu kolone a Duška i Sanja su nam čuvale leđa.
Uz oblake i maglu ostavljali smo Galicu iza sebe, kiša nam se smiješila ali smo se mi na kraju nasmiješili njoj pa nas je zaobišla.
Staza je pitoma, bez većih strmina, a livade i proplanci prošarani ljubičastim šafranima, žutim jaglacima i drugim prekrasnim planinskim cvijećem. Iako nam se na momente činilo da smo u Švicarskoj, Heidi nismo sreli!
Radimo kratku pauzu kod doma Jusuf Pečenković na 1743 m, okrepljujemo se Lelasinom (koji je puno bolji od Teranina) i nastavljamo lagano prema vrhu Paljenik. Oblaci se razmiču, a ispred nas se otvaraju zelene Vlašićke šume. Upijamo ljepotu krajolika i uz cvrkut nevidljivih ptičica nakon 3 sata hodanja dolazimo do vrha. Marendajemo i nazdravljamo sa domaćom ekipom koju smo zatekli ispod repetitora, oni časte nas, mi njih, pa bacamo zajedničku fotku za uspomenu i razilazimo se.
Na povratku nam je isto prijetila kiša, ali se na kraju djelomično razvedrilo tako da smo upijali sve one poglede na Travnik i Turbe koji su nam prilikom penjanja bili u izmaglici, malo gazili po zaostalim nakupinama snijega, zastali na veeeelikoj ljulji između dva veeelika stabla i za kraj smazali odličan gulaš u domu, made by domar Vlado.
U nedjelju smo posjetili umjetno akumulacijsko Ramsko jezero gdje se na poluotoku Šćitu nalazi franjevački samostan, dok su neki otišli do Vidikovca drugi su pokušali puštati zmaja bez mrvu vjetra, ali smo svi zajedno posjetili rodnu kuću Dive Grabovčeve u Zahumu. Diva je bila djevojka iz Rame, isticala se ljepotom i pobožnošću te je odbila prošnju lokalnog osmanskog plemića što je koštalo života. Ispred rodne kuće nalazi se Divin kip, rad akademskog kipara Ilije Skočibušića iz Tomislavgrada.
Sve u svemu, priroda i društvo za 5,a bilo je i kulture, ponovilo se!
22.05.2026, 10:50
Ana Ćosić
