Došao je kraj tjedna, za sve one koji rade to znači blaženo vrijeme koje treba na što bolji način iskoristiti. Naš najbolji način za iskorištavanje vremena je istraživanje dubina, te se po unaprijed dogovorenom planu upućujemo na Crnopac kako bismo pronjuškali po prvoj etaži Kite. Dogovorili smo se da ćemo ići opušteno, pomalo turistički kako bismo se opet družili nakon duge ljetne pauze, a onako uz put malo i istraživati kako nam nebi bilo hladno a ni dosadno.
Bruno Bešker, Mario Blatančić i ja (Luka Dubravica) upućujemo se u predvečerje iz smijera Stankovaca prema Gračacu. Dolaskom u Gračac stajemo na neizostavnu postaju S.O.-a, kafić Rustika gdje gasimo žeđ i čekamo ostatak ekipe. Goran Rnjak - Vjetar je na putu iz Knina prema Gračacu, dok nam se u Rustici pridružuje Dina Kovač koja je također zbog istraživanja stigla iz Zagreba. Nakon nekoliko rundi svi smo bili na okupu, ugodne teme i druženje su nas zadržale u Rustici više od planiranog. Napuštamo Gračac te se upućujemo prema lovačkoj nastrešnica na Vodicama u speleološkim grugovima poznatu kao Pentagon, gdje ćemo gradelati i prespavati noć. Punih trbuha odlazimo u vreće na počinak. U jutro nakon prekrasne noći, kuhamo kavu, doručkujemo, pakiramo stvari i krećemo na ulaz u Kitu. Mario kao i uvijek oprema ulaz, za njim ulazi Bruno, ja, Dina i Vjetar.
Sve ide brzo, kako nas nema puno, nema ni prevelikih čekanja na sidrištima na ulaznoj vertikali, a tako ni podhlađivanja.Takvim tempom, kroz priču, brzo stižemo u Ašov. U Ašovu ostavljamo stvari, razvlačimo vreće i pripremamo sve kako bih nam bilo što lakše i manje posla kada se kasnije vratimo umorniopet u bivak nakon istraživanja. Nakon spremanja stvari i uređivanja bivka krećemo s istraživanjem u dvije ekipe. Mario i ja sačinjavamo jednu ekipu i mi ćemo ići preko Sonje, Nadgrađa, kroz Kupreška vrata te bismo se trebali spustiti kroz Bosanska posla do druge ekipe koju sačinjavaju Vjetar, Dina i Bruno koji će ići preko Svinjskih nogica, Kitobrana do dvorane u Kitapeni gdje nam je cilj spojiti dvoranu sa Bosanska posla.
Mario po putu rasprema penj u Nadgrađu, te zamjenjuje zamku, koja je do tada služila za penjanje, užetom koji je sigurnije i bolje rješenje. Ta sva usputna posla i blato su nam oduzeli mnogo vremena, a tek tada sljede prave muka, kao uvijek „šećer“ dođe na kraju.
Dolazimo do Kupreških vrata, jako uskog prolaza u kojem se treba dobro namučiti i stisnuti kako bi se uspilo proći, gdje su na prijašnjem istraživanju Mario, Vjetar i Iva Pekas imali mnogo problema. Pokušao sam prvi puta ali nisam uspio, kombinezon kao da je negdje zapeo i nije mi dopustio da klizim prema dolje stvarajući mi pri tome velike bolove. Mario pokušava i prolazi relativno brzo, a nakon njega nekoliko minuta i ja. Uspostavljamo kontakt s drugom ekipo koja se nalazi ispod nas u Kitapeni. Oni nas čekaju već neko vrijeme i pomalo im je hladno, te nas požuruju da se što prije spustimo. U toj žurbi Mario oprema posljednju verikalu koja ima oko 30 metara ali nam ponestaje užeta. Spajamo zamke te dižemo slobodno uže od druge ekipe, te se napokon spuštamo do njih. Kako smo pomalo svi iscrpljeni ostavljamo penj nenacrtanim, te na obostrano zadovoljstvo krećemo natrag prema bivku u Ašovu. U bivku se kuha na sve strane i tako pred sam san jedemo i uživamo u nikad boljoj juhi iz vrećice i gulašu. Nakon 12-satnog spavanja marenda, kupimo stvari i napuštamo Ašov te se upućujemo prema izlazu kako bih Dina stigla na vrijeme na bus za Zagreb. Izalzimo vani, presvlačimo se, i napuštamo parking oko 15h. Tamo gdje smo se okupili tu se i razilazimo, u Rustike na kavi završavamo još jedan lijepi vikend. Poznavajući ambicije S.O.-a na nove metre se neće dugo čekati, već iduće slobodno vrijeme planira se ponovni ulazak u Kitu, spavanje u starom i napuštenom bivku u Makiti te crtanje i završavanje započetog posla.
27.09.2012, 15:26
Luka Dubravica
