Vikend u Gorskom Kotaru: Risnjak i Snježnik

U petak poslijepodne smo krenuli iz Šibenika prema Crnom Lugu, i unatoč najavljenoj orkanskoj buri, zimskim uvjetima na cesti i ljetnim gumama, stigli relativno brzo i bez problema. Od izlaza s autoputa nismo mogli ne biti očarani krajolikom, lokalna cesta od Delnica vodi kroz prekrasnu crnogoričnu šumu prekrivenu snijegom.

Po dolasku u naš smještaj, u prizemlju kuće nas je s već pripremljenom večerom čekala ekipa koja je krenula ujutro. Inače nisam tip od riblje spize, ali ovo su bile prave delicije. Sve pohvale kuharima, bilo je prva liga.

U subotu ujutro smo s ulaza u Nacionalni park Risnjak, ulaz Bijela Vodica, Horvatovom stazom krenuli prema Velikom Risnjaku (1528 mnv). Prošli smo kraj Vučje jame duboke 140 metara, kraj klupica i ostataka nekadašnje lugarnice. Putem smo naišli na tragove medvjeda, a s obzirom da je cepinčina koju sam dobila izgledala više kao lašun negoli cepin, nije bilo straha.

Vremenski uvjeti su nam bili za poželiti. Sunce je obasjavalo nerazgaženi snijeg, a svjetlucajući kristalići leda su samo pojačavali osjećaj zimske čarolije.

Nakon nekog vremena došli smo do, nažalost zatvorenog, Schlosserovog doma. Dio ekipe je ostao marendavati a dio se krenuo penjati prema vrhu.

Sa staze se počeo otvarati pogled prema moru, što smo se približavali vrhu bilo je sve ljepše. Većinu te staze smo bili u zavjetrini, upijali smo zrake sunca i gazili naprijed. Na nekim dijelovima staze je bilo malo poledice ali ništa strašno, imali smo se za što držati. Pred vrh je strmina međutim postavljene su sajle radi lakšeg kretanja i veće sigurnosti.

Sa samog vrha se pruža pogled s jedne strane na Gorski kotar, s druge na Primorje i Kvarnerske otoke, pa na Sloveniju i Alpe... Na vrhu smo se brzinski fotografirali i s obzirom da je dosta puhalo, požurili smo dolje, do doma. Nizbrdo smo se pridržavali za klekovinu da ne otkližemo. Kod doma smo stali u zavjetrinu, na brzinu marendali i krenuli prema dolje, drugim putem, preko Markova brloga. Ponovo nas je čekalo probijanje kroz nerazgaženi snijeg, povremeno i upadanje do kukova. Hvala našem vodiču Stivenu iliti, po Ankinu, Smiljanu, koji nam je lijepo raskrčio put.

Dio ekipe koji nije išao s nama je prošetao po Delnicama i pripremio nam roštilj, ljudi hvala, bilo je baš lipo.

U nedjelju je nas sedam išlo s Platka na Snježnik (1506 mnv). Vodio nas je Toni iz PD Kamenjak.

Vremenska prognoza je bila nešto nepovoljnija nego za subotu, po dolasku na parkiralište nas je dočekala gusta magla. Krenuli smo polako, sa skijališta kroz šumu. Što je šuma bila rjeđa, vjetar je pojačavao i šibao nas po obrazima. Prsti su se ledili i kroz duple rukavice. Na sebe smo tada navukli sve što smo imali. Naravno da nisam stigla jesti i da mi je ovo bila zadnja prilika da se okrijepim napola zaleđenom palačinkom i energetskom pločicom.

Po nepokrivenim dijelovima lica smo dobro osjetili sitne komadiće leda koji su nam se zabijali u kožu. Na nekim dijelovima staze vjetar nas je pošteno zanosio, sreća pa je bilo granja za hvatati se. Unatoč vremenskim neprilikama uspjeli smo se popeti do vrha, na brzinu smo se fotografirali i spustili nazad drugim putem. Prošli smo kraj još jednog zatvorenog doma, gdje smo u zaklonu s trojicom planinara iz Rijeke napravili pauzu od nekoliko minuta.

Prilikom spuštanja je bilo malo klizavo, ali uspjeli smo sići bez korištenja dereza. Malo pridržavanja za klekovinu, malo sanjkanja bez sanjki, ma pravi zimski gušti.

Relativno brzo smo se spustili do doma Platak na Pribenišu (1111 mnv), gdje smo probali njihove poznate štrudle sa šumskim voćem, sladoledom i šlagom, popili kavu, rakiju, kuhano vino, tko već što voli. Kako su iz našeg smještaja počele stizati poruke da već kasnimo jer je gulaš pri kraju, morali smo požuriti.

Po povratku ručak, gulaš na divljač, ma divota. Spakirali smo se i brzo put Šibenika, da nas ne uhvati mećava, jer bi se s našim ljetnim gumama veselo proveli.

Sve u svemu, meni predivan vikend.

Hvala vodičima Emilu, Stivenu i Toniju, hvala cijeloj ekipi, bilo je čarobno.

  26.12.2024, 12:35

  Andrea Nakić