U širem smislu, biokovskom planinskom masivu pripada i Rilić planina, nastavljajući se na njega jugoistočno od Podgore. Svojom ljepotom i vidicima koje pruža njen najviši vrh Sutvid, visok ″skromnih″ 1155 m, nimalo ne zaostaje za ostalim biokovskim predjelima. To je svakako znala i Julija, naša biokovska vučica, organiziravši uspon na Sutvid. Osmero članova kluba krenulo je put juga do malog mjesta uz more, Živogošća Porat.
Uspon na Sutvid započinjemo od samostana sv. Križa i malog parka čempresa, koji su svojom ljepotom i drevnošću od gotovo 90 godina zaslužili status zaštićenog spomenika prirode. Prešavši magistralu, staza vodi kroz borovu šumu, te ubrzo izbija na stari seoski put. Kraj seoskog groblja nailazimo na još jednu zaštićenu skupinu moćnih čempresa, divimo se brojnim brižno uređenim maslinicima uz put, te ubrzo stižemo do zaseoka Gornje kuće. Uspon od kuća kreće građenom stazom serpentinama, a sa svakim zavojem vidici su sve ljepši.
Nešto niže ilirske gomile na malom brdu Suzine svjedoče o naseljenosti ovog kraja od davnih vremena, krovovi Živogošća i Igrana u podnožju čine se sve manji i dalji, a negdje između neba i mora izranja otok Hvar. Nakon tri sata uspona stižemo na prijevoj planine, zeleni proplanak sa presušenim pojilom. Odmaramo se i krijepimo čudesnom Macinom pitom, do vrha nam preostaje svega 30-ak minuta. Sa prijevoja uspon nastavljamo stjenovitim grebenom. Vidljiva staza nestaje, zamjenjuju je goleme stijene, vrtače i kamene ploče, sve dobro obilježene markacijama.
Na vrhu čarolija, uvijek jednako opojna i snažna, sa svakim novim usponom na planinu... Ovom je vrhu sveti Vid podario ime, zadržavši do danas svoju staroslavensku inačicu Sutvid. Crkve svetog Vida u pravilu su i sagrađene na uzvisinama odakle sveti Vid "sve vidi". I zaista, vidimo sve! Mrežasti krš Biokova rasuo se na sjeverozapadu, u igri oblaka čas vidimo sv. Juru, čas nam se skriva. Okrenemo li se prema sjeveru, nižu se hrptovi Vrgoračkog gorja, Šibenik, Sveti Mihovil i Matokit.
Na jugoistoku, greben Rilić planine strmo se nadvio nad uvalama Drvenika i Zaostroga, a na jugu beskrajno plavetnilo iz kojeg kroz izmaglicu naziremo obrise Pelješca, Korčule i Hvara. Teško se odvojiti od ove ljepote, dugo lješkarimo pod toplim zrakama proljetnog sunca. Za povratak nastavljamo grebenom prema jugoistoku, vraćamo se kružnom stazom preko prijevoja Prosik. U surovom kršu nailazimo na male ograđene zelene oaze, nekoliko ih je i u dubini sa sjeverne strane planine.
Nakon sat i po grebeninga stižemo do prijevoja, odakle se još jednom građenom stazom, serpentinama spuštamo prema moru. U planini nismo sami, susrećemo stado bikova i krava koji se spretno i brzo kreću kršem. Nekad ih je sigurno bilo još i više, razmišljamo prolazeći kraj starog napuštenog sela Kolovrat i ograda za stoku usječenih duboko u stijeni.
Od sela Strnj, kojem se približavamo nakon dva sata hoda od prijevoja, stari seoski put vraća nas u Živogošće. Stižemo baš na vrijeme, u smiraj dana, okupani posljednjim zrakama sunca.
14.04.2016, 15:07
Katarina Šoda
