U samu zoru te nedjelje posljednjeg dana mjeseca kolovoza ljeta gospodnjeg 2014. zaputismo se u Zagvozd tik za leđa velikog gorostasa Biokova ,planine koja je svojim monumentalnošću odredila živote,sudbine i tradiciju ljudi ovog kraja a među njima i legendarnog Škilje iz Zagvozda mitsku figuru remek dijela Hrvatskog televizijskog stvaralaštva "Prosjaci i sinovi“.
Negdje pred sam dolazak u Zagvozd ukazao se najviši vrh Sv.Jure (1762 m/n) prepoznatljiv po svome tv odašiljaču i odmah su krenula nagađanja, koji je naš današnji mogući smjer. Nije bilo bas puno izbora, uspon koji smo trebali proći jasno se ocrtavao prekriven šumom i makijom.
Iako je bilo rano jutro Zagvozd je bio prilično budan. U kafićima i dućanima živost te se i mi pridružujemo u ispijanju kave i popuni zaliha.U licima ljudi tražim Škilju ,ali nema mu ni traga.Sigurno se negdje u vrletima Biokova nadmeće sa Didon Kikašon. Idemo za njim!!!!!
Do zaseoka Milići (480m/n) je 10 minuta vožnje, tu ostavljamo aute i dok se pripremamo za uspon dolazi nam vitalni starac koji nas zabavlja svojim savjetima i pričama. Krećemo stazom kroz niska stabla i žbunje a uspon svakim korakom postaje sve strmiji. Uskoro ulazimo u bukovu šumu koja nas svojim krošnjama štiti od vrelog sunca. Uz put nailazimo na ruševine, vrtove,ograde, tragove nekadašnjih života obrasle žbunjem i zaboravom. Nakon jačeg uspona u šumi dolazimo do predjela zvan Očijeski gdje se nalaze tri bunara ozidana kamenom i puna vode ali ne za piće. Tu su tragovi kampiranja. Naime hodočasnici koji tradicionalno pohode na Sv. Juru ovdje konače,prespavaju na svom putu za vrh. Možda i Škiljo s vremena na vrijeme navrati na konak!? Tu nas napuštaju dvoje jer je kolegicu ubola osa te ne može nastaviti pa je kolega prati natrag do auta. BRAVO!!!!
Staza dalje vodi kroz ograde i šumu do novog vrlo napornog uspona prošaranog travnatim i šumovitim predjelima sa kojeg je lijep pogled na Zagvozd i cijeli prostor Zabiokovlja,a u daljini se nazire i Čvrsnica. Uskoro smo na krškoj goleti Razvale (1400m/n) nad kojom dominira vrh Sv. Jure sa svojim devedesetak metara visokim odašiljačem. Pred nama je završni uspon na čijoj prostranoj padini jedva primjećujemo prvi dio ekipe kako se polako penje. Okruženi smo kršom bez ijednog stabla i izloženi suncu pa se malo odmaramo i onda u jednom hipu izlazimo na vrh. Nagrada za uloženi trud je veličanstven pogled na sve strane svijeta. More i otoci na jugozapadu te Sv. Ilija i Šćirovac na sjeverozapadu.Kao neka golema zmija krivuda cesta s južne strane penjući se serpentinama na sam vrh.
Zasluženi odmor i okrepa traju više od sata kada započinje naš spust do Makarske. Krećemo sa vrha vrlo strmom stazom držeći se improvizirane ograde te izbijamo na cestu i preko nje ulazimo u labirint vrtača,ponikvi i grebena kojima dolazimo do Babine vrklje ,raskršća gdje nastavljamo desno prema Vošcu (1422 m/n). Vidik sa Vošca oduzima dah!!!! Stojeći na samom rubu ponora pogleda uprta u dubinu na Makarsku rivijeru,dojma si da letiš!!!!! Još se malo prepuštamo tom osjećaju i počinje dvosatni spust do Makarske rive serpentinama izgrađenim u davna vremena kako bi "prosjaci i sinovi" iz zaleđa stigli do mora u potrazi za "boljim" životom. Škilju nismo našli i bolje, ali smo na Makarskoj rivi u potrazi za osvježenjem našli leeeeedenu pivu i joooš jednu i još…….!!!!!
ZA ONE KOJI NE ČITAJU TEKST:
TURA: MILIĆI-Sv. JURE-VOŠAC-MAKARSKA
TRAJANJE:10 SATI
NAJVIŠI VRH: 1762 m
VISINSKA RAZLIKA:1282 m
VRIJEME USPONA DO Sv. JURE: 3 SATA
SUDIONIKA: 13
TEŽINA: GOLEMA ,8/10
12.10.2014, 11:28
Momir Karabuva-Mošo
