Troglav sa visinom od 1913 m/nv je najviši vrh Dinare. Smjestio se na pola puta od vrha Sinjal (1831 m/nv) najvišeg planinskog vrha u RH i vrha Konj (1856 m)kao najistočnijeg dijela Dinare. Osmorica planinara HPK "Sv. Mihovila" iz Šibenika odlučila je da u jednom danu ostvari uspon na Troglav sa polaznom točkom Sutina (Ježević) (430 m n/v), što bi značilo da moramo savladati visinsku razliku od gotovo 1500 m plus depresiju od oko 200 m između V. Divjakuše i Troglava visinama biti leda pred grupu se postavio ozbiljan zadatak.
Na uspon smo krenuli 15.02.14. 7.45 h dolaskom iz Vrlike na polaznu točku u Sutini. Snijeg smo naišli tek na oko 1200 m visine, i do tada smo dosta brzo napredovali. Relativno dubok snijeg (cca 30 cm) nas je malo usporio ali smo izmjenjujući se na čelu kolone ipak dobro napredovali tako da smo uskoro na kraju zaravni ispod Velike Duvjakuše ugledali Planinarsku kuću "Puma". Planinarska kuća "Pume" se gradila više godina i dovršena je u listopadu 2013 g. Izgradila ju je Udruga Dinaridi uz pomoć vojske i predstavlja vrhunski objekt te kategorije, a ujedno je i Planinarsko sklonište na najvećoj visini u RH (1640 m ).
Nakon, nešto više od 2.30 h, stigli smo do skloništa koje je nama bilo samo trenutno odmorište, tek toliko da predahnemo od prethodnog napora. Znali smo da je za nama krenula veća grupa naših kolega iz istog kluba, njih ukupno 22, koji su imali namjeru noćiti u Pl. objektu i sutradan krenuti u pravcu Troglava. Teški ruksaci ,napunjeni onim što je potrebno za provesti večer i noć u planini, a i nedostatak motivacije jer su imali, za razliku od nas, dovoljno vremena za dolazak i sutrašnje penjanje, ih je usporio. Nakon kraćeg odmora krenuli smo dobro obilježenom stazom u pravcu Velike Duvjakuše. Desetak minuta nam je trebalo da stignemo do križanja gdje se staza odvaja i ide u pravcu Troglava.
Bili smo impresionirani pogledom na ogroman snježnobijeli zid koji se nadvio nad nama. Snijeg je ovdje bio dublji, a staza je vodila prema dolje spuštajući se kojih dvjesto metara i zatim se ponovo uzdizala strmo uvis preko grebena. Zbog pomanjkanja kondicije i grčenja u mišićima dvojica naših kolega su odustala od daljeg uspona i vratila se u sklonište. Ostali šest je nastavilo dalje. Nekih stotinjak metara prije cilja morali smo staviti dereze jer se ispod otpuhanog snijega počeo pojavljivati led.
4.5 h od polaska dotaknuli smo betonski stup na vrhu Troglava. Fantastičan pogled na zastrašujuću dubinu ispod nas bila je nagrada za uloženi trud. Nekima od nas ovo je bio treći zimski uspon na vrh Troglava, ali nikad sa Hrvatske strane. Dugo smo fotkali, a onda su nas je jak vjetar i oblaci koji su se u tren pojavili i zastrli vidike podsjetili da ovo nisu pitomi brežuljci, i mi smo se polako i sigurno spustili. Usput smo se popeli na V. Divjakušu (1708 m) na kojoj je postavljen impresivan spomenik palim borcima 7.Gardijske brigade "Pume", a koji su u završnim operacijama hrvatske vojske 1995 godine poginuli na ovim proplancima.
Puni impresija spustili smo se do planinarske kuće, u koju su počeli pristizati prvi planinari iz druge grupe, a koji su odlučili provesti noć u kući i sutradan krenuti tamo gdje smo mi već bili prvog dana. Nakon kraćeg, ali veselog druženja trebalo je krenuti nizbrdo jer se dan bližio svome kraju. Pozdravili smo prijatelje koji ostaju..i mahnuli rukom planini kojoj ćemo sigurno ponovo u pohode.
Ovom prilikom bi se zahvalio Udruzi "Dinaridi" na svesrdnoj pomoći kako u savjetima tako i u pripremljenim drvima za ogrjev i gorivu za agregat, a nadsve prelijepom planinarskom objektu koji su izgradili i koji održavaju.
21.02.2014, 07:26
Neven Magazin
