Nedjelja 04.10.2026. Kozjak
Nedjelja 04.10.2026. Kozjak
Nedjelja, dan za klupski izlet. Filip vodi Kozjak, treba mu pomoćni. Javim mu se s napomenom da 5 mjeseci nisam kročila na nikakvo brdo, a kamoli planinu i da sam taman u kondiciji za biti metla. Dobijem zeleno svjetlo od Filipa i valjda ću preživjeti tih 18km(dobro zapamtite ovaj broj) koje je on zamislio. Nestrpljivo čekam nedjelju da opet osjetim onu kvalitetnu bol u nogama, rukama, glavi i prekrasne poglede nakon kojih zaboraviš sve boli do idućeg puta. Filip javlja: 7 sudionika i nas dvoje. Odlično, imamo društveno-privatni izlet.
Idemo do Labina Dalmatinskog pa vlakom u jedan od Kaštela i onda uzbrdo. 8/9 ljudi je gonila misao da ih na Malačkoj čeka ručak pa nije bio problem trčati za Filipom preko kuće Pod Koludrom pa malo preko Orlovog gnijezda zbog kojeg smo z skrenuli s puta, a orla vidjeli nismo. Zbog finoće sastava ne želim napisati koje sam si sve lijepe riječi upućivala na početnom usponu jer sam naivno mislila da će to biti šetnja, a tofu me nije čekao na Malačkoj tako da sam ja bila "bez dodatne motivacije". I tako smo nakon ne znam koliko sati, minuta i sekunda došli na Malačku.
Ručak je bio za 101 Michelinovu zvjezdicu, da nije bilo toga ocjena izleta bi sigurno bila manja. Imali smo 15 min 35 sek za pojesti, napiti se, otići na wc i zapaliti cigaretu jer, na naše iznenađenje, tek smo na pola puta, od onih spomenutih 18km. U međuvremenu se spomenuo i neki vlak koji ide, opet iz jednog od Kaštela, put naših auta, ali ima 45 min nizbrdo od Malačke do vlaka. Bolje još 9km pa smo kod auta. Put pod noge, uz ugodnih 27 stupnjeva i bez daška vjetra krenuli smo kroz šume Kozjaka.
Iduća motivacija je dolazak do auta, 9/9. Putem smo susreli konje, hrast koji skriva sigurno neku tajnu, ali nismo imali vremena otkriti koju, fafarinku koja kao da je ispala iz neke bajke Ivane Brlić Mažuranić, napušteno selo koje kroz šapat priča priče iz davnine. Za to se isplatilo skrenuti malo s puta, ali nam je već lagano noć bila za petama. Da nam unese malo života pred sam kraj, Filip vadi bombone sumnjivog sadržaja. Nudi svima, a on neće. Naivno i bez pogovora svi uzimamo po jedan, neki hrabri i dva. Što smo tek onda vidjeli, bolje da ne znate.
Bilo je čak i priče o nekom brzom vlaku HŽ-a. 
Zapravo je istina bila da nam je to dao prije spoznaje da 18km s početka priče nije bilo 18km nego 21km, a da je to napisao u najavi, išao bi na izlet sam
05.10.2026, 11:59
Rita Vuković
