Starigrad – Veliko Rujno – Stražbenica – Buljma – Struge
Nakon što smo dan prije, u subotu, takoreći dušu ispustili penjući se po stijenama u kanjonu Čikole, ovu nedjelju smo se zaputili put Velebita. Pretpostavljam, ne baš naspavani, krenuli smo oko 7.40h s one Benkovačke ceste gdje se nalazi križanje za Gaćeleze, i vozikali se malo manje od dva sata do Starigrada. U ovih zadnjih par tjedana stalno negdje putujemo tako da nismo bili ni svjesni da je vrijeme tako brzo prošlo i da smo već u Zadarskoj županiji. Tu je pala jedna brzinska zajednička kava za dobro jutro i odmah smo krenuli do NP Paklenica a zatim se drndali pola sata po makadamu.
Svi na okupu, sretni i nasmijani, pješačiti smo počeli u 10.30h. Nas dvadesetak školaraca s vodičima i voditeljem Mošom se zaputilo na prijevoj Buljma, dok je druga grupa mihovilaca (čitaj: iskusniji planinari i GSS-ovci) krenula u drugom smjeru. Tina nam je nabila dobar tempo tako da nas je uspon malo umorio, ali… pogled s visine i šuma su nam neprestano oduzimali dah. Te boje koje se prelijevaju dok ih gledate s visoka su nešto najljepše ikada. I dok se ne popnete do vrha ne možete ni zamisliti kakav je to osjećaj! Uz dvije kratke pauze i pokoji fotosession, do planinarskog skloništa „Struge“ (1400m) stigli smo oko 13h. Tamo nas je svojim prisustvom iznenadio glumac Kristijan Ugrina i još pokoji Zagrepčanin iliti medijska ličnost čija imena ne znamo. Ali znate što… pas koji je bio s njima… mi je baš bio zakon ;) Dok smo zasluženo marendavali, stizali su i oni Mihovilci iz druge grupe… sve mi se čini da su nam oni i donijeli ružno vrijeme koje nas je pratilo sve do kraja spusta. Haha, šalim se, šalim se! Znate kako kažu za Velebit – da je tu „izrastao“ Mount Everest, nitko ga nikad ne bi osvojio s obzirom koliko je vrijeme promjenjivo na vrhu!
Kad smo se lijepo napapali, vježbali smo azimut i stojnu točku i bogu hvala konačno sam shvatila, a potom smo isprobavali uzlove. Nakon što smo se po enti put smrzli ko´ ona stvar radeći uzlove, malo smo se stoplili nad špaherom u skloništu i u 15.10 krenuli sa spuštanjem. S obzirom da se vrijeme skroz preokrenulo na gore, uz nalete bure spuštali smo se skoro pa dva sata. Oko 17h smo stigli do auta, brže bolje se potrpali unutra i zapičili za Stankovce gdje smo s guštom popili pivu!
Živjeli!
19.05.2014, 08:32
Nikolina Cukrov
