U razdoblju od 24. – 25.10.2026., subota i nedjelja, na području Šibenika, održan je stručni seminar o opremanju speleoloških objekata u organizaciji Komisije za speleologiju HPS i Speleološkog odsjeka HPK Sv. Mihovil (ujedno i domaćini), a pod pokroviteljstvom Komisije za speleospašavanje HGSS. Voditelji seminara bili su Teo Barišić, instruktor speleologije i Mario Blatančić, speleolog.
Osim članica KS HPS, seminaru je prisustvovala i udruga članica Hrvatskog speleološkog saveza. Nove prostorije Kluba koje je uredio i na korištenje dao Grad Šibenik su se pokazale više nego adekvatnim za održavanje teorijskog dijela seminara, prehranu, održavanje higijene i spavanje na debelim madracima bouldera.
Poznavanje tehnika opremanja speleoloških objekata jedan je od temelja speleološke djelatnosti, preduvjet za sigurno istraživanje zahtjevnih speleoloških objekata. Ovaj stručni seminar dio je speleološkog školovanja koje Komisija za speleologiju HPS-a provodi kroz speleološke škole, stručne seminare i ispite za speleološke nazive.
U okviru seminara, uz pregled opreme za opremanje razmotreni su teorijski aspekti postavljanja. U okviru terenskih aktivnosti, polaznici seminara su oba dana seminara uvježbavali pojedine aspekte opremanja, od pripreme, izrade sidrišta, međusidrišta, devijacija, priječnica do razmatranja različitih situacija s kojima se možemo susresti u jamama.
U subotu, 24. listopada 2026. zbog kišnog dana radilo se u prostorijama Kluba i na betonskim zidovima hangara devastiranog objekta kotlovnice nekadašnje vojarne. Nakon uvodnog teorijskog predavanja, tijekom kojeg su polaznici upoznati s osnovnim načelima i tehnikama opremanja speleoloških objekata, pristupilo se praktičnom dijelu seminara.
Praktični dio započeo je podjelom polaznika u parove, pri čemu je svaki par imao zadatak samostalno pripremiti opremu potrebnu za opremanje speleoloških objekata. Nakon pripreme opreme pristupilo se uvježbavanju osnovnih tehnika izrade sidrišta, uz demonstraciju i nadzor instruktora i demonstratora. Po svladavanju osnovnih postupaka izrade sidrišta, polaznici su nastavili s uvježbavanjem tehnika opremanja linija za napredovanje, pri čemu je naglasak stavljen na pravilnu primjenu naučenih postupaka i sigurno izvođenje pojedinih elemenata opremanja.
Polaznicima je demonstrirana tehnika korištenja višekratnih sidrišta (PETZL pulse) koja se u opremanju može koristiti za brzo dosezanje viših, sigurnijih mjesta postavljanja sidrišta, pomoć pri izradi prečki kao i za ugodnije pozicioniranje pri izradi sidrišta. Zainteresirani polaznici su i sami isprobali korištenje ove tehnike.
U završnom dijelu praktične nastave demonstrirana je izrada tirolske priječnice i trostrukog sidrišta. Iako je prvotno bila predviđena i samostalna izrada navedenih elemenata, instruktori i demonstratori procijenili su da, zbog značajnih razlika u predznanju i praktičnim vještinama polaznika, njihovo izvođenje ne bi bilo moguće kvalitetno i sigurno provesti u raspoloživom vremenu. Stoga je odlučeno zadržati se na demonstraciji i stručnom objašnjenju navedenih tehnika.
U nedjelju, 25. listopada 2026. drugog dana seminara naglasak je stavljen na praktičnu primjenu znanja i vještina stečenih tijekom prethodnog dana na stijenama potopljenog estuarija rijeke Krke. Polaznici su imali priliku naučene tehnike opremanja speleoloških objekata primijeniti na stijeni. Rad je nastavljen u parovima, pri čemu je svaki par dobio zadatak, uz izmjenu uloga samostalno opremiti jednu liniju za napredovanje, od vrha do podnožja stijene. Zadatak je obuhvaćao sve faze opremanja, od pripreme i odabira odgovarajućih mjesta za sidrišta do postavljanja linije za sigurno napredovanje.
Po završetku opremanja svaki je par imao zadatak raspremiti vlastitu liniju, čime je praktična vježba obuhvatila cjelokupan postupak opremanja i raspremanja.
Tijekom izvođenja vježbi instruktori i demonstratori nadzirali su rad polaznika, pružali potrebne upute te ukazivali na eventualne pogreške i mogućnosti poboljšanja pojedinih postupaka.
Kroz oba dana seminara tijekom praktičnog rada utrošeno je više od 300 fikseva (14 po polazniku) tako da su svi polaznici stekli rutinu u korištenju bušilice i postavljanju sidrišta.
Na temelju provedene edukacije i zapažanja instruktora i demonstratora, seminar je ukazao na nekoliko važnih aspekata koje bi trebalo uzeti u obzir prilikom organizacije budućih stručnih seminara o opremanju speleoloških objekata:
- Velike razlike u predznanju i praktičnim vještinama polaznika: tijekom seminara uočene su značajne razlike u razini znanja i iskustva polaznika. Dok su pojedini polaznici uspješno savladavali zahtjevnije zadatke, drugi su imali poteškoća s osnovnim tehnikama opremanja. Zbog navedenih razlika bilo je teško prilagoditi tempo rada cijeloj grupi, što je u konačnici utjecalo i na mogućnost realizacije svih planiranih sadržaja.
- Nedovoljno poznavanje i primjena uzlova: kod dijela polaznika uočeno je nedovoljno poznavanje osnovnih uzlova te nesigurnost u njihovoj izradi i pravilnoj primjeni. Budući da je poznavanje uzlova jedno od temeljnih znanja potrebnih za sigurno opremanje speleoloških objekata, preporučuje se da se prije sudjelovanja na seminaru posebna pozornost posveti usvajanju i uvježbavanju tih vještina.
- Razdvajanje seminara prema razini zahtjevnost: s obzirom na velike razlike u predznanju polaznika, potrebno je razmotriti mogućnost organiziranja dvaju zasebnih seminara i to na Osnovni seminar opremanja, namijenjen polaznicima koji trebaju usvojiti ili dodatno utvrditi temeljne tehnike izrade sidrišta, primjenu uzlova i osnovne postupke opremanja linija za napredovanje te Napredni seminar opremanja, namijenjen polaznicima koji već samostalno i sigurno vladaju osnovnim tehnikama, s naglaskom na složenije sustave sidrišta, priječnice i rješavanje zahtjevnijih situacija pri opremanju speleoloških objekata. Ovakva podjela omogućila bi ujednačeniju razinu znanja unutar grupa, kvalitetnije izvođenje praktičnih vježbi i učinkovitije ostvarivanje ciljeva seminara.
- Formiranje radnih parova: tijekom seminara polaznici su samostalno birali radne parove. Takav način podjele ne osigurava uvijek odgovarajuću raspodjelu znanja i iskustva unutar parova. U budućnosti je potrebno polaznike osvijestiti o važnosti odabira radnog partnera čija razina znanja, iskustva i samostalnosti odgovara njihovim sposobnostima i ciljevima vježbe. Posebno je važno naglasiti da odabir partnera ne bi trebao biti temeljen isključivo na osobnim poznanstvima, već prvenstveno na mogućnosti kvalitetnog zajedničkog rada i učenja. Preporučuje se da instruktori prije početka praktičnog dijela polaznicima daju jasne smjernice za formiranje parova te, prema potrebi, korigiraju njihov sastav kako bi se osiguralo učinkovito i sigurno izvođenje zadataka. Instruktori ne bi trebali unaprijed određivati sastav parova jer u početnoj fazi seminara još nisu dovoljno upoznati sa stvarnim znanjem i sposobnostima pojedinih polaznika.
- Broj polaznika i organizacija rada: broj polaznika bio je prevelik u odnosu na predviđeni program i način izvođenja praktičnih vježbi. Takva veličina grupe otežavala je individualni pristup, praćenje rada pojedinih polaznika i pravovremeno ispravljanje pogrešaka. Za buduće seminare preporučuje se ograničiti broj polaznika ili osigurati veći broj instruktora i demonstratora, kako bi se omogućio kvalitetniji i sigurniji rad.
- Odabir lokacije za izvođenje praktičnih vježbi: dio polaznika izrazio je mišljenje da bi izvođenje praktičnog dijela seminara u speleološkom objektu bilo jednostavnije i primjerenije stvarnim uvjetima opremanja. Međutim, s obzirom na broj polaznika, organizacija vježbi unutar speleološkog objekta znatno bi otežala nadzor instruktora i demonstratora nad njihovim radom. Osim toga, ograničen prostor i broj mogućih linija za opremanje smanjili bi mogućnost istovremenog rada svih polaznika, čime bi se smanjilo i vrijeme predviđeno za samostalno uvježbavanje tehnika. Na linijama za napredovanje postavljenim u krug u vertikalnim dijelovima jama postoji velika opasnost od pada kamena ili dijela opreme. Iz tog razloga smatra se da je odabir stijene kao lokacije za praktični dio seminara bio primjereniji veličini grupe, jer je omogućio bolju preglednost, učinkovitiji nadzor, veći broj istovremenih praktičnih vježbi i bitno povećanu sigurnost polaznika seminara i instruktora.
Unatoč navedenim izazovima, seminar je omogućio polaznicima stjecanje novih i utvrđivanje postojećih znanja iz područja opremanja speleoloških objekata. Uočeni nedostaci predstavljaju korisne smjernice za daljnje unapređenje programa, osobito u pogledu definiranja potrebnog predznanja, broja polaznika i prilagodbe sadržaja njihovoj razini iskustva.
Na seminaru je ukupno sudjelovalo 45 sudionika iz 11 udruga, od toga: 22 polaznika seminara, 7 instruktora i demonstratora te 16 članova SO HPK Sv. Mihovila zaduženih za logistiku. Svim sudionicima je bio osiguran smještaj u prostorijama HPK Sv. Mihovil kao i parking uz jednostavnu večeru u petak navečer, a u subotu i nedjelju doručak uz kavu i čaj te jedan kuhani obrok u kasnim poslijepodnevnim satima. Večeri su protekle uz ugodno druženje uz muziku do kasnih sati u kantini i na terasi Kluba.
Ovim se putem zahvaljujemo svih sudionicima i instruktorima koji su odvojili svoje vrijeme te podijelili svoje znanje. Zahvalu šaljemo i Komisiji za speleospašavanje HGSS-a na donaciji fikseva za potrebe seminara. Posebno hvala ide članovima SO HPK Sv. Mihovil na odličnom gostoprimstvu i domaćinstvu.
Polaznici: Ana Komerički (HBSD); Dorotea Brozović i Bruno Peruničić (SK Ozren Lukić); Ivan Vojković (SO HPD Hum-Vis); Kristina Cvitković i Darijo Klepo (SO HPD Mosor); Maris Banović i Juraj Dujmović (SO HPD Sniježnica); Robert Dasović, Pepera Slavica i Marin Tanfara (SO HPK Sv. Mihovil); Mate Luštica i Ante Perinić (SO Liburnija); Ivona Klišanin, Mia Šepčević i Petra Jagodić (SO PDS Velebit); Tomislav Juranić (SS HPD Papuk); Flavio Karabaić, Fani Fiamengo i Natalija Malbašić (SU Estavela); Marko Njegovec i Jurica Martinčević (SU Kraševski zviri).
Instruktori i demonstratori: Teo Barišić, Mario Blatančić, Ana Mijić, Mario Gverić, Antonija Mihaljević, Aida Barišić, Hrvoje Petričević (SO HPK Sv. Mihovil, Šibenik).
Domaćini/logistika: Sanja Lelas, Danka Radnić, Anka Dujić, Marija Parać, Jelena Mandić, Ankica Ercegović, Hana Jusić, Ivan Bilić, Leo Lušić, Marica Berić, Jelena Morić, Klara Blatančić, Mate Protega, Iva Kundid, Ante Prgin, Klara Blatančić (SO HPK Sv. Mihovil, Šibenik).
Voditelji seminara:
Teo Barišić, instruktor speleologije
Mario Blatančić, speleolog
29.10.2026, 10:22
Ana Mijić, Mario Blatančić, Aida i Teo Barišić Foto: razni