Uzdužnu turu od 100 km preko cijele Bijakove, dalmatinske kraljice planina čije je čelo u munjama a noge u moru, prohodati masiv od Dubaca do Baćinskih jezera, opasnom i teško prohodnom stazom u jednom dahu, alpskim stilom,s a 20-ak kg teškim ruksakom na leđima, tako je nastala staza i planinarsko alpinistički trofej Biokovski vuk, proizašao od trojice odvažnih članova makarskog speleološkog alpinističkog kluba „EKSTREM“.
Na tu biokovsku avanturu krenule su i dvije članice HPK Sv. Mihovil iz Šibenika, Anči i Julija.
Tu uzdužnu rutu po zahtjevnom vršnom grebenu od najsjevernije točke krenuvši sa Žavnjaka kod Gornjih Brela pa do najjužnije točke Sv. Ilije iznad Gradca sa izlaskom kod Baćinskih jezera praćene dobrim vremenom , pregazile smo u šest dana.
Na tom putu, prizori za pamćenje, uspon na Ščirovac ( najnepristupaćniji vrh Biokova), pa samom kičmom planine na Sv. Iliju,mrežastim krasom kroz ponikve i vrtače, preko Motike do pl. Kuće Lokve, prema Vošcu, preko prijevoja Staze i dolazak u malo selo Brikve odakle počinje zahtjevni uspon na Sutvid, najviši vrh južnog djela Biokova.
Sa Sutvida vršnim grebenom preko Prosika ka Sokoliću na Drveničkim stinama,najteži dio puta po rastrganom grebenu zahtjeva izuzetnu vještinu i izdržljivost, očarava svojom divljinom i nepristupačnošću,dok pogled plijeni strmo uzdižući kameni vijenac nad obalom.
U tom kamenom bespuću, gle čuda, u kapelici Sv. Ante nalazimo bocu Jamnice originalno zatvorene, a taj dan smo štedile vodu jer je tek pred kraj dana bilo moguće obnoviti zalihe. Mirakul. Osvježene vodom, sa Drveničkih stina hitamo sjeverno ka selu Višnjica i penjemo se u masiv Rilića. Rilić nas je zarobio, uzeo nam skoro dan hoda, krivim skretanjem, zbog guste šume, nepostojeće markacije i loše prosudbe izgubile smo 5 - 6 sati hoda. Taj dan je imao radni naslov „Uz Rilić niz Rilić“.
Sa Rilića krećemo prema Podačkom polju i kapelici gospe od Anđela na Briškim stijenama,a odatle prema napuštenom selu Grnčenik, iz daljine izgleda kao mali „Machu Picchu“ sa tarasastim guvnima, ostacima kamenih kuća masivnih zidova, sve napravljeno na kamenom brežuljku na čijem vrhu nalazimo bunar. Zalivamo se hladnom vodom i dopunjujemo zalihe. Izbijamo na stazu u podnožju Sv. Paškala iznad Gradca, penjemo se hrptom na vrh, spuštamo na drugu stranu i hvatamo stazu za zadnji uspon.
Sveti Ilija, treći po redu na našem putu. Vidik nas očarava, kad pogledamo iza sebe, kameno bespuće koje smo prošle, a ispred nas more, Baćinska jezera i silazak u civilizaciju. Put vodi terenom s brojnim oštrim zasječenim i nestabilnim kamenim gromadama, zahtjeva iznimnu koncentraciju i pažnju, na kraju hvatamo se prave staze i izbijamo na magistralu.
Putešestvija je završila, Bijakova nas je nagradila svojom ljepotom i surovošću, lišćem i mahovinom za postelju, sunčanim danima i mirnim zvjezdanim noćima, kad vrijeme ne postoji, čudesnim prizorima nekadašnjeg življenja, svela nas na pravu mjeru spoznajom o sebi.
Biokovo u narodu Bijakova jest dalmatinska kraljica planina, za mene kraljica svih planina.
10.04.2014, 13:26
Julija Dobronić
