Speleo Lenik 2026 u četiri slike

Ekipa 4 

Tekst: Teo Barišić

Izvanredna grupa

Izvanredna grupa broj 4 stvorena je ulijetanjem poznavaoca špiljarskih zapisa na papiru i klinastom pismu pa sam tako u zadnji čas “zadužio” novaka Marina i krajnje točke na zemljopisnoj karti s ucrtanim točkama napada. Odzujali smo u tajanstvenu zemlju dobrih poznavatelja obrade kamena u Segetu Gornjem onkraj Vlaške. Prvi marker je zanimljiva jama u ogradi kako na “uređenoj zemlji” piše vlasništvo Marije Vukman valjda iz obližnjih Vukmana i pokraj niza parcela za koje na osnovnoj karti Hrvatske piše toponim Škrginci po kojem je jama dobila naziv.

Novak Marin je završio na vrhu drveta tražeći visoko sidrište za ući preko ruba u jamu četverokutnog otvora 2 x 2,2 m koji djeluje kao da je proširen upravo onim vještinama karakterističnim za radnike u obližnjem kamenolomu. Jama se od 7 m dubine pretvara u pukotinu prema SI. Marin je veselo nastavio s bušenjem i kad sam ga vidio u dnu pukotine s ulaza nije bilo smisla ići za njim pa smo brzo dovršili nacrt , zakucali pločicu i krenuli dalje makadamom kroz Bušinu dragu prema Seget Vranjicu i skrenuli na odvojak prema lijepoj novogradnji s istočne strane. Na prilazu je velika otvorena kapija od kovanog željeza kao u Holywoodu, a kuća rapsodija vještih kamenorezaca u kombinaciji s rustikalnom stolarijom, s terasom i kaminom s koje se pruža širok vidik na akvatorij od Trogira do Marine.

Bura je bila negdje na svojih predviđenih 12 m/s s temperaturom zraka od 5 stupnjeva pa smo brzo preko otvorenog krša otišli nekih 60 m do ulaza u jamu. Na jami smo našli Radinu pločicu 726-186, pa smo na njegovom popisu utvrdili da se radi o Mišinovoj jami. Marin je isprobao bušenje fiksa 8 mm pokraj starog od 10 mm, postavljanje gurtne oko nekoliko grana drveća koje se nadvilo nad ulazom, traganje za starim fiksevima bušenje novih gdje ih nije bilo. Vrlo brzo smo preko tri vertikale došli do – 34 m dubine i skupili 48 m duljine jame na nacrtu. U završnoj dvorani pronašli smo i Radinu klopku za baje u porculanskoj šalici za kavu i slikali sadržaj. U jami se nalazi jedan izuzetno lijep kameni blok s mnoštvom sigastih zavjesa koji se otkinuo iu letu okrenuo i zaglavio u pukotini tako da izgleda kao da su zavjese rasle bočno prkoseći gravitaciju.

Oko 14:00 bili smo vani, sve raspremili I krenuli prema fažolu, planinarskoj veselici I ugodnom ćakulanju sa grupama 1, 2 i 3 (mi vako, a mi nako). Pohvala Rogozničarima baš na svemu.

Ekipa: Marin Tanfara i Teo Barišić

______________________________________

Ekipa 3 

Tekst: Roko Gović

Dujina jama

Nedaleko od Sevida, poljskim putevima kroz maslinike dolazimo na lokaciju. Krenuli smo iz Rogoznice sa dva auta. Hrvoje i Josip u jednom, a Jela i moja malenkost u drugom. Pregledavajući opremu Hrvoje uviđa da nam fali borer, sreća Robi ima tri komada (Robi je u drugom od tri tima, svaki tim ima dva objekta u planu za istraživanje op.a).

Jela kreće put Robija, a mi put jame. Jama se nalazi nedaleko od makadama, nakon par minuta se nalazimo. Dok čekamo Jelenu oblačimo opremu. Dok smo se obukli Jela je već stigla. Bacajući kamen, zaključili smo da jama ne bi trebala biti dublja od 15m, dakle do podne smo vani, imamo vremena za drugi objekt.

Josip kreće opremati, sa 50m užeta ide dolje, međutim fali užeta. Očito je nešto dublja nego smo pretpostavili.

Jama izgleda kao bunar. Vertikala od četrdeset i kusur metara je skroz okomita na dno jame. Nakon savladane vertikale dolazimo u dvoranu koja je pod nagibom tako da je ukupna dubina jame 66m, a dužina 160m. S obzirom da je objekt jako blizu makadama i nedaleko od naselja, bilo je za očekivati ​​da će biti zagađena otpadom, međutim smjesa gotovo da i nije bilo, ali je zato bila strvina, barem 4-5. Po svemu sudeći pasjih (očnjaci). Tako da je cijela jama smrdila ko kuga. S obzirom na okolnosti jedva sam čekao izaći, tako dok je Hrvoje crtao ja sam već bio ispod konopa gdje je smrd bio malo snošljiviji. Na putu prema gore Jela je uočila neko svijetlo koje je sugeriralo da bi jama mogla zamisliti još jedan ulaz. Izašli smo iz jame oko 16:30 tako da nije bilo vremena za drugi objekat. Nakon izlaska, dok je Josip raspremao, napravili smo đir oko jame i našli drugi ulaz. Dok smo čekali Josipa malo smo se okrijepili i presvukli. S obzirom da je bila jaka Bura sa otprilike 1-2 Celzija nismo ostali trenutka više nego smo morali. Sve u svemu jedna dobra Nedjelja!

Ekipa: Jelena Mandić, Hrvoje Petričević, Josip Bačelić i Roko Gović

_________________________________

Ekipa 2

Tekst: Pepera Slavica

Jama na Viljenici:

Od Rogoznice smo krenuli prema Marini. Na raskrižju od Marine skrećemo prema selima Najevi i Vrsine. Malo prije Vrsine, podno vrha Kobiljaka odvajamo se desno na makadamski put. Makadamskim putem vozimo 500m. Došli smo na lokaciju oko 10:00. Od auta priko brmbeća, drače i šikare pronalazimo ulaz u jamu za nekih 10ak minuta. Otvor dimenzija 4x2m. Kompletan otvor jame sakrila je veliku smokvu koja raste iz otvora jame. Kasnije smo vidjeli da je smokva pustila korijenje duž ulazne vertikale duge 14m sve do dna. Pronalazimo pločicu broj 726 0501 . Radim duplo sidrište za prvu točku. Nakon 2m pronalazimo stari fiks koji koristimo za spuštanje se vertikalom. Na dnu vertikale, lijevo postoji mala prostorija koja ne vodi nigdje. Ravno je koso spuštanje, dosta kamenja smo odronjavali dok smo se kretali. Jama poslije kosine završava malom prostorijom 3,5x1,5m nakon skoka od 2m. Jama je suha, ima nešto ukrasa po zidovima i jedan visoki dimnjak u zadnjoj prostoriji. Na dnu je pronađena velika teća, zelena četkica za zube (Soft tvrdoća) i bila je kanta od 10 litara. Izvadili smo kantu i četkicu :) Izlazimo iz jame u 12:30. Vanka je derala buru pa smo pronašli bunu iu njoj marendali.

Jama u Jelinama Dražice:

Nastavljamo kroz selo Vrsine. Iza vrha Međa glava skrećemo na uski makadam. Od aute do jame za 10ak minuta. Procjep u zemlji dubine 7m. Ništa spektakulatno. Pronalazimo pločicu 726 0503 . U jami ima dosta nabacanih grana od maslina nakon rezidbe. Bacaču preporučamo nabavku stroja za izradu sječke, sjeckalicu grana. Korisnije je nego bacat u jamu. Završili u 15:00.

Lokacija 298-1:

Pošto je bilo još vremena do fažola, otišli smo do još jedne lokacije iza sela Pozorac u zaseoku Podubašćak. Odmah iza zadnje kuće ispod brda Dubašćak nalazi se jama dubine 4-5m. Prolaz na dnu jame zatvoren je velikom kamionskom gumom. Uz jamu na samom ulazu pripremljene su još 4 velike kamionske gume za ubaciti u jamu. Preporuka bacaču gumu da gume pitura u šarene boje iu njima posadi cviće te ih koristi umisto pitara. Korisnije je nego ih bacit u jamu. Ošli posli na pivu i fažol.

Ekipa: Iva Kundid, Marija Parać i Pepera Slavica

_____________________________________

Ekipa 1

Tekst: Hana Jusić

Burno nedjeljno jutro, okupljamo se u Rogoznici, zadnji briefing i krećemo. 4 tima upućuju se na razne lokacije po našoj, ali i susjednoj županiji, a sve povodom obilježavanja 10 godina naše podružnice Rogoznica. Robi, Jela i ja smo u timu i imamo dvije lokacije u planu. Prvo krećemo put objekta 296-1 koji se nalazi na području Jerkovića, u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Sa glavne ceste, nakon uspješnog izbjegavanja divljih svinja po cesti, skrećemo na makadam te nakon nekoliko stotina metara parkiramo auto i upućujemo se dalje pješice. Put do objekta je osebujan te probijanjem kroz granje i šikaru, nakon cca 30-ak minuta hoda dolazimo do cilja.

S obzirom na jake udare bure, prednost je što se nalazimo uzavjetrini. Robi oprema, nakon njega idem ja, a posljednja ulazi Jela kao crtač. Jama je duboka svega 4,8m, a dužina joj iznosi 9m. Nije zagađeno, dapače zaista djeluje netaknuto. Red priče, red smijeha, i nacrt je gotov, idemo polako van, no drugim redoslijedom. Izlazi Jela pa Robi, te posljednja ja koja raspremam. Pločica je postavljena te se pozdravljamo sa objektom 03 927 "Nema dalje".

Sjedamo u auto i polako krećemo put druge lokacije koja se nalazi na području Šibensko-kninske županije, točnije naselja Zatoglav u općini Rogoznica. Put do objekta 266-1 malo je povoljniji, prevladava kamen te nakon 20-ak minuta blagog uspona stižemo do odredišta. Za razliku od prve zavjetrine, ova lokacija okrenuta je sjevernije te nas ovdje bura udara direktno. Isti hodogram, spuštamo se jedan za druge i primjećujemo kako u ovom  objektu nema toliko protoka zraka. Također nije zagađen. Primjećujemo veliki broj kostiju te životinjski svijet unutra (skakavci, leptirice), te u jednom trenutku vidim zmiju u stijeni. Oduševljeno izjavljujem to, kad li u to Jela krikne "Samo ne zmije!".

Nacrt je bio gotov u roku keks, a Jela je napustila objekt u rekordnoj brzini. U međuvremenu ukazale su se još jedna ili dvije zmije, a primjetih i interesantne guštere na stijeni, sve grupirane, a zasigurno njih 20-ak. Objekt dubine 5,3 m te dužine 10,8 m dobiva pločicu 03 984 te sukladno viđenome dobiva naziv "Hibernacija". Po istom redoslijedu napuštamo objekt i uspavani životinjski svijet. 

Ekipa: Robert Dasović, Jelena Mandić, Hana Jusić

 

Redni broj	Naziv	Dubina u metrima	Duljina u metrima	Broj pločica
1	Jama kod Škrginaca	9	10	03-1021
2	Hibernacija	5	11	03-984
3	Jama na Viljenici	22	32	726-0501
4	Jama u Jelinama Dražice	7	9	726-0503
5	Mišinova jama	3	48	726-0186
6	Nema dalje	5	9	03-927
7	Dujina jama	66	160	726-0115
	UKUPNO ISTRAŽENO	117 m	270 m

 

---

  18.01.2026, 14:54

  PIše u tekstu