U ovoj godini je Komisija za speleospašavanje HGSS-a umjesto uobičajenog seminara samospašavanja organizirala po prvi puta za speleo udruge tkz. SPAR seminar.
















U ovoj godini je Komisija za speleospašavanje HGSS-a umjesto uobičajenog seminara samospašavanja organizirala po prvi puta za speleo udruge tkz. SPAR seminar.
SPAR je kratica za engleski izraz Small Party Assisted Rescue. Direktni prijevod bi bio potpomognuto spašavanje manjeg tima. Ako se dobro sjećam našeg uvodnog predavanja zadatak polaznika je između ostaloga bio i smisliti bolji hrvatski naziv ali smo mi misli odmah okupirali konkretnim stvarima i zanemarili lingvistiku.
Ukratko rečeno SPAR podrazumijeva spašavanje kojeg provode prisutni kolege speleolozi koji se već nalaze na mjestu nesreće u situaciji gdje je potrebno evakuirati ozlijeđenu osobu a ozljeda je takvog tipa da nam ozlijeđeni može sam pomoći ili u situacijama kada moramo sami napraviti evakuaciju ili zbog činjenice da se organizirana pomoć ne očekuje ili nama/unesrećenom prijeti nekakva veća pogibelj na mjestu ozljede. Koncept potječe iz krovne speleospasilačke organizacije u SAD-u (NCRC).
Seminar je prvenstveno namijenjen iskusnijim članovima speleoloških udruga koji ulaze u duboke objekte gdje bi se u slučaju nesreće očekivalo duže čekanje na spasilačke timove ili možda odlaze u daleke zemlje gdje ne postoje organizirane službe speleospašavanja. Tehnike su naravno korisne i svima nama u našim speleo objektima a pošto je seminar bio otvoren za sve zainteresirane tako sam i ja i nekoliko drugih „friških” speleo pripravnika imala priliku naučiti neke nove i korisne tehnike u društvu iskusnih kolega iz naših brojnih speleoloških udruga.
Na putu prema Karlovcu sam se pridružila Mati i Miji, članovima SO Liburnija iz Zadra. Većina nas polaznika stigla je u Karlovac u petak u večernjim satima. Baza nam je bila HGSS stanica Karlovac gdje smo noćili u šatorima na rubu predivne šume. Probudili smo uz zujanje pčela na mirisnim cvjetovima visokih stabala bagrema. Ujutro nakon doručka i kratkog teorijskog uvoda u SPAR Dino nam je u dvorištu ispred stanice prezentirao različite tehnike podizanja tereta koje se mogu napraviti s uobičajenom osobnom opremom koju speleolozi nose sa sobom, a potom te metode upotrijebio u konkretnim tehnikama: dimishing loop, traveling haul i skate block. Nakon pauze uputili smo se u špilju Gvozdenicu s jamskim ulazom gdje smo prezentirano morali izvesti u praksi odnosno podizati jedni druge koristeći se raspoloživom osobnu opremom.
Gvozdenica je baš predivan speleološki objekt a osim izgledom oduševila me i činjenicom da na nekih cca 15m dubine u potpunom mraku iz blata i ostataka drveta rastu plodišta gljive visine 5-10cm. Nevjerojatan mi je i podatak da se lokalni speleolozi uključujući našeg voditelja seminara već godinama druže srijedom u Gvozdenici uporno kopajući blato u jednom od kanala nadajući se da će nekad u budućnosti se spojiti s obližnjom Jopićevom špiljom. Ne znam dali se oni uopće sjećaju još zašto su krenuli kopati taj kanal niti dali se uopće nakon toliko vremena još i nadaju da će pronaći taj spoj, ali čini mi se kao poprilično dobar izgovor ukućanima za izaći srijedom na piće sa društvom. Mislim da bi svi trebali imati neku Gvozdenicu u svom životu.
Oko 20:00 krenuli smo nazad prema bazi na večeru i druženje uz vatru prije spavanja. Nedjelju ujutro nakon raspremanja šatora i čišćenja kuće i okućnice vratili smo se ponovno u Gvozdenicu. U jednoj većoj dvorani instruktori su nam prezentirali različite tehnike horizontalnog i kosog transporta lakše ozlijeđene ili iznemogle osobe te izradu improviziranih nosila. Mateo nam je usput ukratko prezentirao i princip rada Cave link-a što mi je bio prvi susret uživo s ovom tehnologijom a zanimljivo je bilo i vidjeti SKED nosila (samo za prezentaciju) koja se koriste u speleospašavanju u nekim drugim zemljama. U završnoj vježbi smo mi polaznici trebali osmisliti i provesti transport lakše ozlijeđenog kolege u manjim timovima od zadane pozicije preko skliskih kosina, izrazito niskih stropova, sipara i u konačnici izvesti vertikalni transport do izlaza.
Nakon pregleda opreme i formalne analize cijelog seminara prebacili smo se u centar Karlovca na zasluženo pivo i nastavak analize u neformalnom tonu prije nego li smo se razbježali svatko u svom pravcu Lijepe Naše. Suma sumarum, zadovoljni su i instruktori i polaznici; radilo se i naučilo se puno toga, a i priroda i društvo su bili top. Zadatak imamo da znanje širimo dalje u svojim udrugama ali preporučam i svim kolegama da sudjeluju na seminaru kada bude sljedeća prilika.
Hvala Dinku, Dinu i Matteu na prenesenom znanju i hvala kolegama iz Zagreba koji su umjesto nas ostalih oprali brdo užeta i ostale blatnjave zajedničke opreme.
28.05.2026, 12:21
Jelena Morić Foto: polaznici i instruktori