PAŽNJA,PAŽNJA!!!!!! Daje se na znanje da je počela škola za planinare mlade!!!!!
U srijedu 03.04.2013 kako je bilo i najavljeno startala je 4. opća planinarska škola pod vodstvom Tatjane Bračanov. Nas skoro 20ak polaznika našlo se te ?povijesne“ srijede u prostorijama kluba gdje smo upoznati sa planom i programom.Naši predavači su odmah otpočeli sa predavanjem a poslije tatjaninog uvodnog predavanja o planinarskoj organizaciji prvi predavač bio je Joso Gracin sa temom povijest planinarstva. Za njim je slijedila Branka Ivas sa temom planinarska oprema ta nakon toga Sandra Paić koja nam je govorila o organizaciji izleta i tura. Nakon dvosatnog izlaganja prethodnika, Antonija Mihaljević nam je predstavila temu uzlovi ili kako mi velimo čvorovi. Tada smo svi živnuli i učionica je za čas postala kao igraonica nekog dječjeg vrtića. Na sve strane bilo je zamki tj. planinarskih konopa koji su u našim pomalo nespretnim rukama izgledali smiješno i zapetljano. U raspetljavanju i postizanju sto ljepših i praktičnijih uzlova imali smo svesrdnu pomoć naših predavača i Nevena Ivasa koji je u maniri iskusnog planinara objašnjavao brzo i praktično. Na kraju večeri smo se rastali uz dogovor da se u subotu ujutro nađemo u 7:30 kod prostorija kluba jer slijedio je naš prvi uspon na planinu. Nekima od nas ovo je bio prvi ozbiljniji izlet i u sebi su osijecali uzbuđene i neizvjesnost.
Svanula je subota lijepa i svježa s nebom po kojem su lijeno putovali oblačići među kojima je provirivalo sjajno proljetno sunce i mi smo poslije kratkog dogovora i prebrojavanja krenuli put Svilaje. Preko Tromilje, Konjevrata, Žitnića ,Drniša ,Maovica, Vrlike gdje smo stali popiti neizbježnu kavu i upotpuniti zalihe te Hrvaca stigli smo u selo Zelovo gdje smo kraj planinarskog doma ostavili aute i poslije malog radnog sastanka krenuli na turu. A turu je vodio Neven Ivas na čelu,Tatjana po sredini i iskusni Mate na začelju kao osiguranje. Društvo nam je činila svojim vedrim osmjehom i razgovorom Anka spremna na pomoć odmah i u svakom trenutku. Staza je vodila od doma makadamskom cestom nekih 150 metara gdje počinje blagi uspon s lijeve strane obronkom prošaranim tek procvjetalim šarenim cvijećem. U koloni po jedan zapodjenula se priča,zafrkancija i bolje međusobno upoznavanje. Put se dalje nastavio kroz predio zvan Badnji.To je niz kraških vrtača obraslih svježom tek izniklom travom i prošaranih deblima stabala polegnutih poslije požara od prije nekoliko godina.Prizor je u neku ruku djelovao začuđujuće jer smo pred sobom imali dvije krajnosti život i smrt,stvarnu moć i silu prirode.Poslije kratke pauze u jednoj od vrtača,nastavili smo dalje ali smo uskoro opet zastali jer se jedna od polaznica nije osjećala dobro. Tada je Anka svojim slatkišima i voćem vrlo brzo vratila stvar u normalu i naša mala družina je nastavila svoj uspon te uskoro izbila na malen prijevoj poslije kojeg je slijedio jednoličan blag uspon kamenjarom obraslim travom. S lijeve strane se otvarao pogled na okolna brda i more gdje smo u daljini prepoznali Vis i Biševo dok su nam oblaci činili kulisu za taj predivan pogled. Hodajući lagano s kamena na kamen ušetali smo u područje snijega koji je mjestimice zaostao u malim udolinama i sjenovitim predjelima. Naravno da mu nismo mogli odoljeti pa je počelo grudanje i zafrkancija u kojoj je glavnu riječ vodila Anka. Uskoro smo ugledali vrh i odlučno krenuli u pohod do njega. Napokon, evo nas tu stojimo na 1508 m/n visine i pola našeg puta je odrađeno.Doživljaj nam kvare oblaci koji zastiru pogled na Peručko jezero,Dinaru i Kamešnicu. Na vrhu puše vjetar i malo je prohladno te navlačimo jakne i objedujemo s pogledom na južnu stranu jer se tamo vidi more i otoci. Nakon 15ak minuta vjetar odnosi oblake i na sjevernoj strani iza naših leđa ukazuje se u svoj svojoj ljepoti Peručko jezero. Svi su oduševljeni ,odmah se hvataju foto aparata i fotosession može početi.
Zajednička slika za uspomenu i pripreme za povratak počinju. Spust teče lagano i pada odluka da se vraćamo drugom stazom koja izlazi na makadamski put.Pred nama se ,sad iz druge perspektive otvaraju vidici na Dinaru i jezero. Često zastajemo i puštamo svim čulima da se nauživaju trenutka ove ljepote. I tako, laganom šetnjom dolazimo natrag do doma. Tu slijedi okrepa i odmor. Uskoro se čuje Tatjanin glas koji poziva nas školarce da započnemo s vježbom neizbježnih čvorova. Uz asistenciju demonstratora vrijeme prolazi u zabavnoj i opuštenoj atmosferi. Nakon nekog vremena spremamo naše zamke i stvari, pozdravljamo se sa domaćinima doma i odlazimo. Povratak ide preko Ogorja i Muća a pogled nam stalno bježi na vrh gdje smo još danas ponosno stajali.Uskoro se zaustavljamo na Brnjici kako bi uz piće prokomentirali utiske i dogovorili se za sutra. Dogovor je da se nađemo u 8:30 i da idemo u Zaton na poziciju Tradanj-Vlake. U sam smiraj dana ulazimo u Šibenik koji nas dočekuje okupan narančastim svjetlom zalazećeg sunca.
Nedjelja 08:30 polagano se okupljamo sneni i tihi dok nam bura miluje lica i trudi se da nas razbudi. Razmjenjujemo pokoji komentar o stanju naših od jučer umornih nogu i karavana kreće u Zaton. Tamo nas čeka Dečko uvijek spreman na šalu i smijeh. Mali dogovor i vodi nas u šetnju zatonskim kršem. Staza započinje laganim usponom od mora i uskoro izlazi na čistinu na kojoj nas Dečko informira o današnjoj ruti koja uključuje i posjet špilji.Govori da je na ovim prostorima život postojao još u neolitiku što potkrepljuju nedavna arheološka otkrića. Krećemo se zaraslim poljskim putem među suhozidima koje su izgradili i njime se koristili zatonski poljoprivrednici u neka davna vremena. Sada njihove staze gazimo mi planinari i pokušavamo zamisliti kako je to izgledalo prije kad su u ovim prostorima maslina i vinova loza bili glavno obilježje kraja. Hodajući tako stižemo do proplanka s kojeg puca pogled na ušće Krke omeđeno strmim i visokim liticama kanjona. U ruke uzimamo foto aparate i fotografiramo jer ovaj velebni pogled vrijedi zabilježiti za uspomenu i pokazati prijateljima i poznanicima jer dosta njih nije niti svjesno koju ljepotu imamo tu nadomak grada.
Dok bura pojačava i poigrava se našim tijelima Tatjana i Dečko odlaze provjeriti i osigurati spust niz strm i krušljiv teren kojim ćemo doći do špilje i razgledati je. Dok čekamo na njihov povratak Anka nas gosti fritulama koje je rano jutros ustavši prije svih ispekla. Hvala joj od srca!!Naši se izvidnici uskoro vraćaju a pridružuje nam se Neven koji odmah zauzima poziciju na konopu kako bi nam olakšao spust i pomogao ako bude trebalo. Silazak teče polako jer idemo jedan po jedan. Uskoro smo se svi spustili i došli na ulaz špilje gdje nam je rečeno da budemo tihi jer špilju nastanjuje kolonija zaštićenih šišmiša. Ulazimo unutra, gazeći po debelim naslagama njihova izmeta guana u najvećoj tišini i osluškujemo.U dubini špilje čuje se tiho glasanje plahih životinjica. Neko vrijeme boravimo unutra, fotografiramo se i penjemo natrag uz kanjon. Na vrhu se skupljamo a naš domaćin nas dalje vodi putem među suhozidima. Neki se okušavaju u branju šparoga i zamišljaju slasnu večeru. Šetasmo tako oko sat vremena i uskoro dolazimo u planinsko sklonište Vlaka ujedno i dečkovo imanje. Tamo zatičemo ostale mihovilce koji su došli na druženje.
Imanje je idilično, sačinjeno od dvije kućice od kojih je jedna sklonište a druga dečkova rezidencija. U dvorištu je neizbježni kamin sa već zapaljenom vatrom, veliki stol oko kojeg smo se svi okupili i za kojim Neven priprema meso za roštilj.Malo se odmaramo uz pokoji zalogaj i čaj a onda opet čvorovi koji će nas pratiti cijelu školu. Za tren smo svi zapetljani i svezani ali ovaj put puno urednije jer polako i sigurno usvajamo nove vještine. Čvorovi dobivaju svoj smisao jer ih sad primjenjujemo kod simulacije spuštanja niz stijenu a za to nam služi vodički konop vezan za stablo o koji se vežemo i iskušavamo sigurnost i čvrstoću naveza. Uskoro su Neven i Mate završili sa roštiljem i gozba može početi što su neki jedva dočekali. Još malo druženja i povratak u nas divni grad. Prvi vikend naše škole je za nama a mi se veselimo novim planinama i prostranstvima!!!!
15.04.2013, 10:29
M. Karabuva
