Statistika će reći da smo još u svibnju 2003. kod zaseoka Čupići ušli u vertikalno okno i u četiri navrata topografski snimili 729m kanala smećem i odronima odvojenog od ostatka . Tada nismo znali da se radi o VIII kopu ovog neobičnog jamskog rudnika boksita nevjerojatnog oblika i iznimno bogate povijesti. U Kalun smo ušli ponovo 2006. na suprotnoj strani, sa potpuno novim školarcima i topografski snimili 84 m duboku, prostranu dvoranu I kopa (Selina) s ogromnim jamskim ulazom 40x15m. I ovaj dio je odronjenim materijalom odsječen od glavnine rudnika.
U narednim godinama smo krenuli kroz jamski otvor II kopa i na svoje iznenađenje sa dubine od 120m izašli kosim potkopom na stari ulaz u Gornjim Matićima. Uslijedilo je spuštanje u niz vertikala kroz kopanjem boksita ispražnjene prostore i ulaženje u ravne rudarske kanale čiji otvori danas zjape po kamenim okomicama velikih dvorana. Speleološke tehnike omogućile su obilazak zarušenih dijelova i spuštanje do najniže potopljene etaže.
Između 270 i 300m dubine od gornjih otvora spustili smo se do 5 velikih jezera (Istočno jezero, Good Luck boys, Kanjon jezero, Sestrinsko jezero i Jezero male braće). Već su tada do nas doprle priče da rudnik ima 6 etaža pa nam je postalo jasno da je 5. povremeno, a 6. stalno pod vodom. Priča kaže da je eksploatacija rudnika stala kad je podzemna voda potopila pumpu, postrojenja i liftove na najnižim razinama. Mi smo naša istraživanja obično provodili zimi kad su nam drugi speleološki tereni bili pod snijegom ili kišom, dok nam je Kalun tu pod nosom, tako da se u njega moglo otići i sredinom tjedna, nakon radnih obaveza. Sve teži silasci i na internetu pronađen profil malo su otupili špiljarski zanos.
Znali smo da rudnik ima ulaz sa južne strane kojim su rudari ulazili u donje nivoe, no mislili smo da se nalazi u sklopu vojarne HV i da je dio rudnika iskorišten za skladištenje vojne opreme. Pregledom terena pronašli smo ulaz u potkop koji je vjerojatno korišten za pretovar rude u vagone, a onda i stari glavni ulaz, trnjem i vegetacijom skriven u jami nastaloj dovoženjem otpadnog materijala. Nakon 600m kosog i ravnog kanala upali smo u dvoranu iznad Jezera Male braće u kojoj smo bili prije nekoliko godina s druge strane. Školarci 10. speleološke škole prokopali su prolaz u zapadni dio rudnika, no dalje prodiranje prema zapadu zaustavila je nova vertikala – srušeni tunel. Anton Vukičević se jednom prilikom spustio kroz okno šahta – ventilacije uz debele kablove kroz šumu poprečno zaglavljenih željezničkih šina i stigao do negdašnjeg postrojenja trafostanice i početka liftova koji su vodili u niže razine.
U zadnja dva ulaska 02.02. (Aida Barišić, Antonija Mihaljević, Joso Gracin, Zlatan Trokić, Luka Dubravica, Tomislav Kokić, Teo Barišić - SOSvMihovil i Anton Vukičević iz SO PD Promina) i 13.02. 2013 (Emil Lemac, Antonija Mihaljević, Mario Blatančić, Teo Barišić, Luka Dubravica, Zlatan Trokić i Goran Rnjak) topografski je snimljeno 1700m kanala; zarušeni nastavak kosine prema trafostanici, okno između 3. i 4. razine (Iron Sky) – zasad jedini prolaz, horizontalni rudarski niskop između IV do iza VI kopa, manji bočni kanali, jedna zarušena dvorana, dvorana sa Šestokopskim jezerom i dio kanala iznad Školarskog kanala.
Preuređena su užeta prema Jezeru Male braće gdje smo u razini vode postavili oznaku. Da bi prošli u nove dijelove na 4. razini (142m nadmorske visine) na zanimljiv način smo prešli 23m dugo, 50cm duboko jezero tako da smo na noge navukli najlonske vreće. Posebno je zanimljivo da je razina vode u novopronađenom Šestokopskom jezeru i u šahti s liftovima pod Iron Sky-em odgovarala onoj u Jezeru Male braće i da je unatoč jakoj kiši koja je padala 12. i 13.02. bila 5m niža od one 02.02. Velike varijacije vodene razine nam najbolje mogu objasniti kako smo u središnjem dijelu rudnika u više navrata sišli 20m dublje, gdje se svugdje nalaze tragovi podizanja vode.
Ušli smo u desetu godinu traganja za tajnama Kalunskog rudnika. 26 ulazaka je za nama. Gotovo 7 i po kilometara kanala. Šišmiši, jezera, potoci, vertikale, kanali s grafitima datumima. petokrakama i svastikama, šine, sajle, vagoni i šveleri. Ove godine puni se 50 godina od zatvaranja, a slijedeće 100 godina od otvaranja ovog rudarskog čuda koje je ne samo prvi rudnik boksita na Balkanu, već je u vrijeme zatvaranja bio najdublji rudnik boksita u Evropi, a vjerojatno i u svijetu.
17.02.2013, 10:59
Teo Barišić
