U petak 12.12., nakon posla trpamo lagano torbe u auto i iz Šibenika lagano krećemo prema Crnom Lugu. Prva postaja je uslijedila već nakon 20 minuta na Prokljanu gdje uzimamo jednu putnu pivu te u dobroj atmosferi i kroz prekrasnu maglu nakon 3 sata vožnje stižemo u Gorski Kotar. Emil nas, kao pravi domaćin, dočekuje sa finom ribom i ostatkom veselog društva. Nakon kratkog druženja naša vesela šestorka odlazi u svoju kućicu. Pripremamo čaj od Zokinih trava, limuna i meda te razglabamo što nas to sutra čeka - što ćemo ako ćemo morat stavljat dereze, gamaše (tek smo ove godine diplomirali kod Marice u školi), hoće li biti hladno i kako ćemo mi to.
U subotu ustajemo rano, spremamo ruksake i krećemo prema Beloj Vodici. Uz Emila, kao glavnog vodiča, čekaju nas i Toni i Stiven koji će nas voditi do Velikog Risnjaka te krećemo u našu prvu zimsku avanturu. Zabundani, nakon pola sata hoda, lagano skidamo slojeve te dolazimo do Vučje jame i sunca. Sve je bilo oke, snijega još nema na vidiku te u dobroj atmosferi lagano napredujemo prema našem cilju. Staza lagano postaje strmija, noge i loša koljena umornija pa Mateja i ja ostajemo na začelju sa veselom Ankom i Tonijem. Dolazimo do ostataka snijega, uživamo u pogledima te posljednji stižemo do Schlosserovog doma podno Velikog Risnjaka. Nakon nama kratke pauze, Emil nas pokreće i do našeg "cilja". Lagano se penjemo kroz blato, snijeg, susrećemo Ivanu Paradžiković, hvatamo se za sajle te dolazimo do 1528m visine s koje se pruža pogled na sve okolne vrhove, bliže i dalje, i naše prekrasno more. Nakon spusta, uživamo još malo kraj doma, Emil nama neiskusnima kratko objašnjava zimsku opremu i ubrzo se spremamo i krećemo nazad jer dani su i dalje kratki, a i večera se treba spremiti. Prema Beloj Vodici vraćamo se kružnom stazom preko Medvjeđih vrata uz zanimljive legende. Lagano nas hvata mrak, dolazimo do ceste koja nema kraja te 40 minuta traje godinama. Sretni i umorni, sa 20 kilometara u nogama stižemo u smještaj te uživamo u roštilju koji su nam pripremili iskusne klupske kolege. Marino i ja, smo bili mali parti brejkeri i zbog dinstanog luka, školski otišli ranije u krevet, ali naši ukućani su zato destinaciju i vikend iskoristili maksimalno pa su istražili i noćni život Delnica.
Nedjelju započinjemo slično kao i subotu, neki odmorniji neki umorniji, ali svi veseli. Danas nam je cilj Snježnik pa se s lakšim ruksacima upućujemo na Platak. Stižemo posljednji te se pod vodstvom Stivena preko grebena upućujemo prema cilju. Brzo nakon polaska nailazimo na zaleđene ostatke snijega, ali dereze i dalje ostaju u ruksacima. Kroz filmske prizore šume, ponovno na začelju uz veselu Anku, nakon manje od 2 sata stižemo do vrha te srećemo još jednog celebrityja Brunu Šimlešu. Kratko se slikamo (jer bez slike se ne računa) i dolazimo do nama najdražeg djela izleta - ležanja na prekrasnom vrhu, suncu i grickanju zaliha iz ruksaka. Nakon što smo napunili baterije, strmijom stranom započinjemo naš spust nazad. Bilo je tu snijega, leda, blata i malo sanjkanja i smijeha uz guza trans. Uz lijepe zimske prizore, ubrzo stižemo do naše polazišne točke, skidamo teške gojzerice i odlazimo na zajedničku kavu štrudlu u dom na Platku. Za to vrijeme Dragec je dovršio Emilov gulaš, pa smo po povratku u Crni Lug još jednom svi zajedno ručali. Puni dojmova, pakiramo stvari, odlazimo na kavu i Delnice te se kao guske u magli vraćamo u naš sunčani Šibenik.
Hvala našoj iskusnoj ekipi, što je prihvatila nas školarce pa smo i mi s njima mogli uživati u čarima Gorskog Kotara.
