Put Oluje put je mira, ljubavi, dostojanstva i ponosa, te put na kojem se obilježavaju mjesta stradanja hrvatskih branitelja. Od ukupno 42 sudionika, 11 mihovilaca sudjelujelovalo je na ovogodišnjem Putu Oluje u organizaciji PU Dinaridi, sa početnom točkom u Trilju i završnom u Kninu, cilj u 7 dana prehodati 150 km duž Kamešnice i Dinare.
Sedmodnevno putovanje koje je nemoguće pretočiti u nekoliko slova na papiru. Nema tih riječi kojima bi se ovo moglo opisati i dočarati. Toliko različitih ljudi, različitih karaktera, različitih interesa, ali ovdje zbog istog cilja. Put Oluje put je mira, ljubavi, dostojanstva i ponosa, te put na kojem se obilježavaju mjesta stradanja hrvatskih branitelja. Krenuvši od Voštana poviše Trilja, stigli smo na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan branitelja, u Kraljevski grad, na Kninsku tvrđavu. Koračajući važnim uporišnim točkama Domovinskoga rata, 150-ak km duž Kamešnice i velike Dinare, posjetili smo broj spomenika postavljenih onima koji su svoju mladost i svoje živote ostavili kako bismo imali ono što danas imamo. Svatko odaje počast na svoj način, a eto, ovo je naš način. Jedan veliki fizički, ali i psihički test, ali i jedno veliko zajedništvo, zbog kojeg na ovom putovanju nije bilo teških trenutaka. Najteži dio ovoga putovanja bio je upravo zadnji dan i povratak u stvarnost.
Toliko predivnih ljudi, bio mi je užitak koračati sa vama.
1. dan - 30. srpnja
Od ukupno 42 sudionika, 11 mihovilaca sudjelujelovalo je na ovogodišnjem Putu Oluje u organizaciji PU Dinaridi, sa početnom točkom u Trilju i završnom u Kninu, cilj u 7 dana prehodati 150 km duž Kamešnice i Dinare.
Prvi dan nakon okupljanja u Trilju, uputili smo se terencima na Planinarsku kuću Sv. Mihovil (1330 mnv) otkuda naše pješačenje počinje. Prvodnevnim koračanjem po Kamešnici prošli smo vrhove Konj (1886 mnv), Kurljaj (1809 mnv), Bliznički brig (1680 mnv), Garjeta (1773 mnv), Burnjača (1770 mnv), dok smo kamp postavili na Rosnom dolcu.
2. dan - 31. srpnja
Drugi dan, još smo jači. Još 20 i koji kilometar iza nas. Vrijeme nas od samoga početka mazi, bura je postojana, a mi zahvaljujući njoj bolje dišemo i savladavamo put. Dvije špiljarke iz SO-a spustile su se u Mračnu peću, špilju poviše Vagnja na Dinari uz apsolutnu podršku našega pricidnika 
Na putu se našla i Kurbegova jama, Branko nam je održao kratko predavanje o mračnoj povijesti tog područja te smo se poklonili žrtvama. Nakon cca 10 sati hoda stižemo u kamp podno Malog Maglaja.
3. dan - 1. kolovoza
Danas smo se poklonili tragično stradalim žrtvama na 2 lokacije na putu od Malog Maglaja do planinarskog skloništa "Vjetar s Dinare", na širem području Vještićje gore, gdje nam je naš Branko ispričao o događaju koji se dogodio tijekom Domovinskog rata, gdje su planinari, kao poznavatelji toga područja čuvali to područje, stradali, ali preživjeli. Stali smo i na Malome Maglaju gdje nam je isto tako, naš Branko, ispričao o početku akcije "Oluja", u zimu '94, a koja je počela baš na tome mjestu. Uspeli smo se na najviši vrh Dinare, Troglav (1913 mnv). Kamp nam je na skloništu Pume, gdje nam je nakon večere Darko Gavrić - Čerčo ispričao malo o domovinskom ratu.
4. dan - 2. kolovoza
Dan smo započeli usponom na Veliku Duvjakušu (1709 mnv), na kojoj smo se poklonili 32 žrtve tragično poginule na tom mjestu, pripadnicima 7. gardijske brigade - Pume. Od 32 žrtve, 31 je nađena, dok se 1 još uvijek vodi kao nestala. Na tom mjestu, 2012. godine postavljen je spomenik. Uspeli smo se i na Jankovo brdo (1780 mnv), što je ujedno i najviši vrh Splitsko - dalmatinske županije. Nastavili smo do vrha Ćorin lacmen, do Planinarskog skloništa Hrvatski vitez Josip Goreta, gdje smo se poklonili tragično stradalom borcu po kojemu je sklonište dobilo naziv. Naš Branko nam je ispričao o akciji "Skok 1" koja se odvila na toj lokaciji. Kamp nam se nalazi na Planinarskom skloništu Rupe (1346 mnv).
5. dan - 3. kolovoza
Današnji dan započeo je usponom na Lišanjski vrh (1794 mnv), gdje nam je naš Zoran ispričao o događajima koji su se odvili na tom području te važnost toga područja. S obzirom da su oblaci koji su nam se približavali djelovali poprilično neprijateljski nastrojeno, odlučilo se da umjesto grebenom, idemo istim putem nazad, na Planinarsko sklonište Rupe. Put smo nastavili prema izvoru Cetine, gdje nas je Zoran poveo do pećine povrh sela Preočki doci, a koja je služila kao sklonište.
Kamp nam je večeras kod Glavaša, podno našeg sutrašnjeg cilja. Po dolasku u kamp, pridružio nam se Ante Nazor, hrvatski povjesničar te ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskoga rata, koji nam je održao zanimljivo predavanje o akciji Oluja.
Veselja, smijeha i pozitivne energije ne nedostaje, usprkos snažnom vjetru, kiši, tmurnim oblacima i grmljavini. Nadamo se da nas šatori neće izdati, a i da će nam se prognoza malo smilovati.
6. dan - 4. kolovoza
Šesti, predzadnji dan našeg pohoda, popeli smo se na najviši vrh Republike Hrvatske, Sinjal (1831 mnv). Vrijeme nas nije mazilo, snažan vjetar i osjetno niža temperatura prksolili su nam, no ni to nam nije uspjelo pokvariti veselo raspoloženje. Spustili smo se na naše sklonište "Zlatko Prgin" da se malo ugrijemo i odmorimo već umorne noge. Kamp nam je bio na Brezovcu.
7. dan - 5. kolovoza
Zadnji dan i malo ranije ustajanje. Nadomak smo cilju, od Kraljevskoga grada nas dijeli još samo 20-ak kilometara. Ustajemo se postepeno, neki ranije, neki kasnije, i krećemo od Brezovca put Guga. Na Crvenoj zemlji iznad Knina stajemo pokloniti se pripadnicima 4. gardijske brigade, jednoj od postrojbi koje su oslobodile Knin. U Gugama nas dočekuje naša logistika sa okrijepom te nakon malo odmora kreću pripreme za našu odredišnu točku ovoga putovanja, Kninsku tvrđavu. Svi smo uspješno završili ovaj pohod, a osjećaj je nemoguće opisati riječima, a posebice ne ukratko. Vratili smo se u Trilj, na našu polazišnu točku gdje smo uz kratko druženje ovo putovanje priveli kraju. No naše putovanje nije tu završilo. Veselim i sretnim Mihovilcima se na putu kući pokvario kombi (od milja: kombi iz kinder jaja) na autoputu, no uz male intervencije, vrlo brzo je oživio i dovezao nas kući sretno. S
ve u svemu, ovo je bilo predivnih sedam dana, sa predivnim ljudima iz svih krajeva Lijepe naše, a dojmove ćemo zasigurno slagati još neko vrijeme.
Do sljedeće godine 
07.09.2025, 12:05
Hana Jusić
