Kroz maglu vidimo križ koji nam pokazuje da stigli ste, uspjeli ste doći u posjet kraljici Prokletija Maja Jezerce u Albaniji sa 2694mnv jedan od najtežih i najopasnijih uspona u životu.
Kroz maglu vidimo križ koji nam pokazuje da stigli ste, uspjeli ste doći u posjet kraljici Prokletija Maja Jezerce u Albaniji sa 2694mnv jedan od najtežih i najopasnijih uspona u životu.
Goga, Toni, Krešo, Bruno i Angelo dodani ste u grupu PROKLETIJE! Mala skupina ljudi svi gym ekipa s 4 muškarca i ja ‘djevojka’ dobiva upute sa planom ruta za planinarenje i pitanjem idemo li?
Po meni bi se ta ekipa ‘ladno mogla zvati LJEPOTICA & ZVIJERI.
Veliki DA je odgovor svih nas te kreću poruke. Ja ću iznajmiti kombi. Ja nosim rakiju i pivu. Ja nosim kolače i kolu Zero naravno. Ja nosim kobasice i špeka. Ja ću proteinske čokse i domaćeg sira. Ja sam nam rezervirao kuću. Mi svi kao ekipa smo opušteni, složni, ali u planini bolesno oprezni. Nemamo vodiča jer svi smo to. Iako za mene je to Angelo Zorica koji je najiskusniji od nas te traži i uči nas da brinemo jedni o drugima. Ruksaci su već spremni za četvrtak da se popnemo na Zlu Kolatu 2535mnv zvanu krov Crne Gore.
Srijeda nakon posla osjetim da lagano grlo zateže, brzinski uzimam Neo Angin sprej i naravno odlazimo u kombiju punom opreme i hrane jer svi volimo jesti haha Vozimo se cijelu vječnost, ali put je uvijek vesel i bez spavanja jer ne postoji pjesma koju Toni Đurašinović ne zna, a da nam ju i ne otpjeva. Pa zamislite koliko sam pjesama čula za 11 sati vožnje.
Ne da me boli grlo nego me zabolile i uši hahahahhahaha.
Buđenje uz miris turske kave i kažu mi 50 pečenih jaja probudio je garant i susjede. Nije nam potreban sprej protiv životinja hahhaha. Uzimamo terenac mislim da je moje godište valjda iz 70.tih koji nas je odvezao mali dio puta do starta i lagano i pomalo po dalmatinski krenuli do vrha. Bilo je travnjaka, puteljaka koji krivudaju gore-dole dok nismo došli do kamenja i sipara te nastavili samo prema vrhu. Naišli smo na malo snijega i zanimljivu špilju koja je hladna kao led, a po tome je naravno i dobila ime Ledena špilja.
Vrijeme nas je poslužilo bez kiše tako da nije bilo klizavo što nije značilo da je neće biti u subotu kada planiramo popeti kraljicu Prokletija Maja Jezerce. U jednom trenutku ljepotica to sam ja naravno 🤣 preuzela je vodstvo pred sam kraj i to onaj teži dio pa dovela moje momke na vrh.
Dočekao nas je jaki vjetar no ostali smo ležati u zaklonu bar sat vremena udišući taj filtrirani zrak prkoseći vjetru koji nas je ometao, ali se nismo dali omesti promatrajući tu ljepotu.
Za mene ovo nije težak uspon iako mislim da nije za početnike, zahtjeva oprez i dobru fizičku kondiciju. Silazak je bio nešto lakši sa stankama za ležanje u travi jer svaki odlazak u planine mora biti gušt pa makar to bila ponekada kiša i magla jer i one imaju svoje čari. Grlo je sve crvenije pa ga za kraj grijem čorbom (juhom) i rakijom.
Iiiiiiiii stiže kiša koja nam olakšava spavanje. Ja sam kao beba spavala, ali beba koja hrče jer bolest stiže i obuzima me. Petak odmor onako laganini kafenisanja i mogu vam reći da su u Crnoj Gori u tome jači nego mi u Dalmaciji.Kiša ne prestaje, bliži se noć i moja prehlada uzima maha no opcija nije odustati i opcija nije ugroziti ostale jer znam da ja to mogu jer želim.Buđenje prije alarma u 4h jer spavanja nije ni bilo. Veselim se jer nema kiše što znači kraljice Maja eto nas. Opet uzimamo terenac koji nas vozi po vojnoj zahtjevnoj makadamskoj cesti koja je pogodna samo terence (nikako za moju kralježnicu) do starta bivše vojne kolibe Karaula Zastan. Toplo smo obučeni jer hladno, mračno, vlažno i maglovito jutro je.
Ulazimo u bukovu šumu i koračamo uzbrdo po mokroj zemlji i kliskom kamenju. Sustiže nas grupica ljudi koja nas obilazi dok mi lagano (kako drugacije pa iz Dalmacije smo) idemo laganini svojim tempom. Dolazimo do mjesta gdje ‘ilegalno’ prelazimo iz Crne Gore u Albaniju te ovjekovječujemo taj prelazak fotografijom.Nastavljamo malo lakšim putem dolazeći do jezera gdje stižemo veselu ekipu koja nas je obišla te pristojno nudimo ih rakijom. Bogami ne odbijaju pravu šljivovicu, bit će još veseliji vidim. Obilazimo presušena jezera osim jednoga ne znam mu ime, dok se ja mislim pa zašto kažu da je to jedan od najopasnijih i najtežih vrhova. Hodajući shvaćam da postaje sve teže dok se planina odlućila skrivati pod oblacima, ali ipak dovoljno razotkrivati pokazujući nam svoju golemu moć. Kao da nam govori ljudi moji koliko god da se popnete visoko ja ću uvijek biti viša.Bogami okrutna i surova je iako ju magleni ogrtač vješto skriva. Dolazimo do stijena, kamena i sipara gdje put postaje sve opasniji. Nailazimo i prelazimo preko snijega i leda, a moja bolest je tu već uznapredovala.Na sam vrh me ne nose moji mišići nego snaga volje iako su i oni dobrodošli na ovakvim planinama.Postaje sve napetije, uzbudljivije, ljepše i opasnije sa puno sipara, oštrih grebena i stijena bez vegetacije tako da niti najmanji neoprez nije dozvoljen. Ostavljamo štapove i nastavljamo put do vrha uz pomoć ruku i nogu. Magla se poigrava sa nama povremeno otkrivajući na kratko tu ljepotu, a mi svaki put zastajemo i promatramo pokušavajući ju osjetiti.
Kroz maglu vidimo križ koji nam pokazuje da stigli ste, uspjeli ste doći u posjet kraljici Prokletija Maja Jezerce u Albaniji sa 2694mnv jedan od najtežih i najopasnijih uspona u životu.
07.09.2025, 14:19
Goga Ević
