Prenj u 💚

U subotu ujutro troje Mihovilaca kreće put Prenja te u Dugopolju kupi Mosoraša Mira. Nakon opremanja spize u Tomislavgradu, bureka i sirnice (burek od sira) u Jablanici odlazimo po ključe od Divove kuće u Konjicu te odlazimo na pumpu na kavu gdje je šifra za wifi najjeftinije mjesto u gradu. I tako stvarno jest, cijena sprite-a, kave je svega 1.5 marku, tj. niti 1 euro ili 6 kuna.

Krećemo autom iz Konjičke bijele i već kod mjesta gdje kreće staza za Zelenu glavu priko Rakova laza Suzuki Vitara se muči jer je nabacano friško kamenje, ali nakon boljeg zaleta uspijevamo proći. Cesta do skloništa Rapti je u ok stanju, ali od Raptija definitivno nije najidealnija, ali uz jedno zaustavljanje pred samu Divovu kuću uspijevamo proći na mjesto gdje je ekipa iz HPD Malačka postavila šatore. Odlučujemo odmah penjati Zelenu glavu i Otiš, a ulogu vodiča preuzima Miro koji je na Prenju bio više puta. Prolazeći preko Tisovice uživamo u predivnoj dolini i pogledima prema Otišu i Zelenoj glavi. Prolazeći kroz šumicu nailazimo i na znak mine što nam je znak da se trebamo držati staze te se kratko odmaramo kod planinarske kuće i izvora Vrutak. Pred sami greben nailazimo na neotopljeni snijeg uz stazu te se tu mažemo ledom kako bih se osvježili te preko grebena dolazimo pred sami vrh gdje uz pomoć sajli penjemo najviši vrh Prenja-Zelena glava. Uživamo u pogledima na Tisovicu, Otiš, Veliku kapu, Zubac, Botine, Lupoglav, Erač, Ovču, greben Vjetrovitih brda, ali nažalost ne i na druge planine radi saharskog pijeska. Nakon nazdravljanja i uživanja u pogledu sa Zelene glave odlazimo i na susjedni Otiš koji je vrijedan uspona i vrh koji iz doline Tisovica najmoćnije izgleda. S Otiša osim ostalih vrhova pruža se pogled i prema Konjicu.

I dok se mi spuštamo prema Vrutku i Tisovici Miro odlučuje otići kružno do planinarskog skloništa Jezerce te nas brzinski već sustiže na Vrutku. Dolazimo na Tisovicu gdje ekipa iz HPD Malačka uz glazbu roštilja te im se pridružujemo. Dok mi donosimo lubenicu, a Kaštelani tortu slavimo i rođendan njihove članice. Fešti se pridružuje i desetak planinara iz BiH.

Jedan dio naše ekipe odlazi spavati u Divovu kuću, ali iako se po danu iz mjesta di smo roštiljali vidi krov ekipa je nije uspjela pronaći pa se vraća na mjesto roštiljanja te na kraju svi zajedno uz pomoć ekipe iz BiH je pronalazimo. Prije spavanja uživamo u pogledu na Prenj kojeg mjesec obasjava, a ujutro se rano budimo oko 5.

Vrhove Prenja obasjavaju prve zrake sunca što čini Prenj još ljepši te oko 6 krećemo put Lupoglava. Nakon skoro 2 sata planinarenja i odmora na raskrižju za Crnoglav i Lupoglav odlučujemo da ćemo penjati Lupoglav, ali nakon 15-tak minuta planinarenja kad smo ugledali gdje je Lupoglav pada odluka da se ipak vratimo. Dok Hrvoje i ja idemo prema Tisovici, Goga i Miro odlučuju popeti Crnoglav što i uspijevaju.

Uživajući na Tisovici oko 12 krećemo autom nazad te nakon 2 sata vožnje makadamom stižemo u Konjic. Nakon kave odlazimo put Jablanice na odličnu pizzu (sudžuk i ovčji sir) i sirnicu. Cijena pizze je samo 8 maraka te sretni i zadovoljni nakon uživanja i u sladoledu stižemo u Šibenik prije 20 sati. Miro je bio odličan vodič te nam je dao i neke zanimljive informacije o Prenju te svakako zaslužuje pohvale, kao i ostatak ekipe na lijepom druženju.

Uglavnom savršen vikend na Prenju kojem ću se definitivno ponovno vratiti 🙂

  26.06.2024, 09:20

  Jakov Roško foto: razni