U subotu, 17.06.2023. u 7 sati, 19 Mihovilaca krenulo je sa Šubićevca prema Konjicu tj. u selo Bijela gdje nas je dočekao organizirani prijevoz koji nas je prebacio sve do doline Tisovice.
U subotu, 17.06.2023. u 7 sati, 19 Mihovilaca krenulo je sa Šubićevca prema Konjicu tj. u selo Bijela gdje nas je dočekao organizirani prijevoz koji nas je prebacio sve do doline Tisovice.
Dolina Tisovica nas je sve oduševila, pružaju se nezaboravni vidici prema Zelenoj Glavi, te prekrasne slike nedirnute lijepe prirode. Krećemo sa ruksacima prema Izvoru vode Vrutak(1510 m), srećom za nas da udaljenost nije velika nekih 30 minuta hoda stigli smo do Izvora, gdje podižemo šatore. Nakon što smo se smjestili nas 16 krećemo na vrh Kruna i Velika Kapa.
Planinarska staza započinje laganim usponom kroz borovu šumu, te nas ubrzo dovodi do planinarske kuće Vrutak( 1606 m) gdje susrećemo 4 planinara koji tu noće, nakon malo ljudikanja krećemo dalje kroz visoku borovu šumu i nakon 15 minuta laganog hoda izlazimo iz šume i otvara nam se lijepi pogled na vrh Kruna. Slijedimo dalje dobro markiranom stazom kroz zatravljeni kamenjar i rijetku nisku borovinu. Nakon toga započinje oštar završni uspon po travnatoj goleti sve do vrha Kruna. Što se više dižemo pogledi su širi i ljepši. U neposrednoj blizini otvara se vidik na dolinu Tisovice, na vrh Kantar i uvalu Zakantar, a posebno dominantan položaj imaju vrhovi Osobac, Otiš i Zelena Glava, koji nam neprekidno odvlače naše poglede. Kratak predah na Kruni(1914 m) za slikavanje.
Od vrha Kruna, staza se nakratko spušta na široku travnatu zaravan prepun planinskog cvijeća. Zatim put se nastavlja oštrim usponom uz sam rub grebena do vrha Velika Kapa. Za prelazak od jednog do drugog vrha trebalo je 30 minuta laganog hoda. Sa Velike Kape vidu se svi vrhovi Prenja kao i na planine u okruženju( Čvrsnicu, Vran, Bjelašnicu, Maglić i Velež…), također imamo pogled na dolinu Bijela i Konjic.
Nakon pauze polako se spuštamo do naših šatora i putem kupimo drva za vatru. Prije mraka smo se spustili do šatora gdje smo zatekli naše vridne mihovilce koji su se mučili 2 sata da upale vatru, razlog tome su bila mokra drva, ali trud se isplatio, hvala im na tome. Noć je bila ugodna, uz vatru i čakulu. Buđenje u 7h, doručak ( trebalo je sve pojesti i popiti da se što manje nosi na leđima) i kava, spremanje šatora i polako put pod noge prema planinskom skloništu Jezerce gdje susrećemo dosta planinara iz Sarajeva i radimo veću pauze i pada dogovor da se nećemo penjati na obližnji vrh već se spuštamo prema autima.
Putem prema autima prolazimo kroz sipar, pa zatim kroz šumu i sklisko lišće, kroz koje idemo oprezno prema dolje, zatim dolazimo na bijeli put koji se činija da nikad neće završiti (samo 30 minuta bijelog puta) i nakon 4 sata spuštanja stigli smo svi živi i zdravi do auta. Tu smo osvježili naša umorna stopala i polako krenuli na ručak u Jablanicu.
Hvala našoj Jeli na divnom izletu, edukaciji o gljivama i vrhovima koji nas okružuju.
03.07.2023, 08:47
Katarina Pletikosa
