Peti i ujedno posljednji radni vikend penjačke škole je za nama. Na žalost vremenske prilike nam nisu dopustile da ga provedemo na otvorenome i na prirodnim stijenama već smo ga morali provesti u dvorani u zatvorenome.
Našu višednevnu nervozu koju nam je vrijeme priuštilo nisu pomogli ublažiti ni Bego, ni Vakula ni Norvežani tako da do zadnjeg trena nismo znali kuda ćemo. Po sportskom običaju rano u jutro krenuli smo smjer Splita i dalje se nadajući da će oblaci da nam se smiluju i propuste koju sunčanu zraku. I kako stara poslovica veli; nada umire zadnja....e pa tako je i naša umrla dok smo došli do Splita. Scenarij se ponovio i sljedeći dan i posljednji vikend škole proveli smo u dvorani Lapisa.
Subota je bila rezervirana za vježbanje alke i samospuštanje ilitiga popularno absail, postavljali smo i teže smjerove s prevjesom gdje smo uglavnom demonstrirali svoje umijeće padanja dok su naši kolege kapali znoj od muke osiguravajući nas sa poda. Bilo je i nešto oderanih prstiju, nabijenih koljena i sličnih ratnih ozljeda...ali kako veli još jedna stara; po muci se poznaju junaci!!
U nedjelju smo dobili i društvo, pridružili su nam se školarci Mosora tako da smo svoju penjačko - zderačku naseobinu morali minimalizirati u jedan dio dvorane i u sportskom duhu prepustiti nešto mjesta i kolegama.
Dan je prošao u sličnom ritmu kao i prethodni, ponavljanje i utvrđivanje školskog gradiva ispresijecano tek kratkim intervalima za skupljanje fizičke i duhovne snage za nastavak ozbiljnih priprema za ispit: alka - duvan- absajl- sendvič - osiguravanje- krafna...
Kad je gradivo bilo već dobro utabano u našim mozgovima i kad su naš učitelj i asistenti već bili na pragu postizanja ekstaze od ponavljanja istih fraza čitav dan premjestili smo se na boulder gdje smo uz vesele ritmove glazbe iskušavali različite smjerove, od onih po "posebnom programu" do onih nadobudnih gdje ti panceta opet završi u grlu, u svakom slučaju po nešto za svakoga.
Nikad manje slika nismo ispucali, vjerojatno smo bili ozbiljno usredotočeni na učenje, ovo malo što se našlo ipak će biti dovoljno da dočara atmosferu.
U svakom slučaju vikend je prošao dobro i veselo kao i svi prethodni vikendi ove penjačke škole.
Poruka 5. tjedna: šteta što škola ne traje duže, mislim da smo se svi navukli na ovo druženje
Poruka 5. tjedna učiteljima i asistentima: hvala vam što ste nas istrpili i sreća da škola ne traje duže
11.11.2016, 07:57
Dražena Perkov
