Krenuli smo oko 8.00 nakon što smo pokupili svu opremu. Parkirali smo aute i krenuli kamenjarom prema dolje do kanjona. Hodajući kroz kanjon smo ugledali tvrđavu Ključicu. Kad smo došli na penjalište, instruktori su odmah počeli s pripremom staza. U međuvremenu, mi , školarci smo viježbali užljeve koji su nam potrebni za penjanje. Ajmo da vidim osmicu, daj spleti (?)…non stop se čuo Mošo. Krenuli smo…
Dok sam čekala red i gledala kako se drugi penju mislila sam: “ Čovječe, oni su kao pauci, samo skakuču, a kako ću ja??!“ Došao je red na mene. Dok sam vezivala pojas i uplitala upletenu pletenicu već me obuzela navala adrenalina. Kad sam ugazila na stijenu počel a sam se tresti. Nisam znala gdje ću, što ću. Odozdo su vidjeli da se tresem, ali uspjela sam. Uf, hvala Bogu. Toliko sam se tresla da sam trebala stati na minutu i smiriti se. Instruktor mi je pomogao da se svežem i pripremim za supštanje. Jooj, još goree, trebam se opustiti i visjeti na konopu, prvi put u životu!! Ajde, uspjeh, sjela sam u pojas i lagano krenula prema dolje. Joj, joj, joj, ne puštaj konop kako ću, nemam gdje s nogom, lakše malo… Uff zadnji sam se metar opustila i sjela na zemlju.
Mošo je bio ponosan, kao i na sve školarce, svi smo uspjeli. Dali su nam priliku ići i na teže staze i ja sam se okušala opet. Uglavnom su svi provali i uspjeli, dok ja nisam jer sam premala i uvijek mi je falilo koji centimetar da se prihvatim ali nikako. Ma nema veze bitno je pokušati. Ali bila sam uporna i krenula na još jednu stazu. Hajde, Josipa ti to možeš, lagana je sad si vec iskusna. Opušteno sam krenula, korak po korak. Kad sam došl ado zadnjih rupa bilo je pola metra do završnog sidrišta a nigdje rupe, nigdje pukotine, izbočenja…“Daaaj, ne mogu ni ovo završitii!! Glupih pola metraa!! Što nisam još malo narasla!“
Nisam se htijela mučiti jer sam bila zadovoljna što sam i to uspjela s obzirom da mi je prvi put i da mi uvijek fali centimetar. Spuštanje jednostavno moraš obožavatii!! Opušteno sjesti u pojas, noge na stijenu i trčati unazad. Ništa manje nisam ocekivala od tog dana s obzirom da sam to toliko žarko željela provati. A priroda okolo, mi po stijeni, sve nešto nevjerovatno, nemoguće a opet izvedivo!
16.05.2014, 07:24
Josipa Bumbak
