Nas 34, što je respektabilna brojka, odlučilo je kvalitetno provesti sunčanu nedjelju pa smo se ranim jutrom, nakon zajedničke kave, zaputili do visoravni Bunovac.
Nas 34, što je respektabilna brojka, odlučilo je kvalitetno provesti sunčanu nedjelju pa smo se ranim jutrom, nakon zajedničke kave, zaputili do visoravni Bunovac.
Jesenska sezona mihovilovskih izleta započela je u velikom stilu - izletom na ne jedan, već 3 velebitska vrha – Liburniju, Brundo i veličanstveni Vaganski vrh, najviši vrh naše najduže, a mnogima i najljepše hrvatske planine. Nas 34, što je respektabilna brojka, odlučilo je kvalitetno provesti sunčanu nedjelju pa smo se ranim jutrom, nakon zajedničke kave, zaputili do visoravni Bunovac. Već je vožnja od naplatnih kućica Sv.Rok do Bunovca, makadamskom stazom, bila doživljaj za sebe jer smo uživali u pogledu na prave jesenske boje i prizore – sve oko nas se žutilo, narančastilo i crvenilo. Jesen u svom punom sjaju!
Dolaskom na Bunovac pogled puca na moćne stijene Malovana i Segestina, vodič nas kratko ohrabruje i motivira te malo iza 09h počinjemo uspon, odmah jako (ili nikako) penjemo se oštro uzbrdo kroz predivnu bukovu šumu koja, barem u mom slučaju, neutralizira muke prvih minuta uspona :')
U nastavku se krećemo planinarskom stazom prema Malovanu i prelazimo kraći sipar podno padina Segestina. Prizori su veličanstveni, pravi velebitski, mislim da bolji opis ne postoji. Ubrzo nakon toga prelazimo i Cesarovu dolinu i stižemo do raskrižja na kojem, suprotno stihu iz popularne pjesme, idemo lijevo, prema vrhovima Liburnija i Brundo. Završni dio, do Liburnije obilježen je klekovinom koju uz manje teškoće i puno gracioznosti uspijevamo svladati te stižemo do cilja. Liburnija nas nagrađuje spektakularnim pogledima na more i kanjon Paklenice, pravi biser od vrha, no koliko čujem od iskusnijih planinara, nezasluženo ne toliko često posjećen. S razlogom baš tu radimo poveću pauzu i uživamo u doručku/ručku s najboljim pogledom. Nakon ručka i Liburnije slijedi drugi od tri vrha danas - vrh Brundo. Dobro raspoloženi i zadovoljni, krećemo prema Brundu, atmosferu i elan dodatno pojačava glazba koju nam pušta Ivana. Kako se radi o nemarkiranoj i slabo očišćenoj stazi, stvari se kompliciraju i zahtjevi rastu pa Branko, poznat po izuzetnim motivacijskim sposobnostima i dizanju morala, konstatira da je ovdje, na ovom dijelu staze, neobično, jako „neobično“, pozivajući nas na dodatan oprez.
Dobivamo bitku s klekovinom pa stižemo i do Brunda gdje kratko odmaramo, dovoljno za osvježiti se, baciti koju fotografiju ili, u slučaju pušača, zapaliti duvan/dva. S Brunda se spuštamo istim putem na stazu prema Vaganskom vrhu, problem na nekim dijelovima stvara sklizak teren pa i ovdje treba paziti i ukratko, kako zaključuje netko od iskusnijih kolega, izbjegavati samo lišće, kamenje i blato.
Kratki sažetak finalnog dijela uspona glasi: malo gore, malo dolje pa opet oštro gore i stižemo do cilja. Sam je vrh obilježen drvenim križem s nekoliko krunica i kamenom na kojem se nalazi natpis Vaganski vrh: premda skroman u obilježjima, pogled je to zaista od milijun dolara jer se, posebno za vedra dana kao što je bilo u slučaju nas sretnika, vide more, Ličko polje iz kojega iskače Zir, moćni sjeverozapadni i jugoistočni vrhovi Velebita, uključujući i Sveto Brdo. Mene (a sigurna sam i druge) je Vaganski vrh oduševio, a Velebit, kao i svaki put dosad, osvojio svojim bojama, vegetacijom, pogledima i veličanstvenošću koja budi strahopoštovanje i divljenje, u isto vrijeme.
Do Bunovca smo se spustili istim putem boreći se također na trenutke sa skliskim tlom i uživajući u pravim jesenskim bojama kakve puno rjeđe viđamo u svom kraju. Vremenska prognoza kao naručena cijeli dan, što je samo povećalo zadovoljstvo i uživanje. Do automobila i pića osvježenja stižemo oko 17:15, što je iznad očekivanja, ali manje bitno. Ono zaista bitno je da je sve prošlo dobro i da smo uživali u predivnoj prirodi i ugodnom društvu!
Na samom kraju izleta do vodiča Coce (hvala još jednom na izletu za pamćenje) je stigla dezinformacija o tome da se dobrovoljno javljam pisati tekst, što nisam mogla izbjeći, pa je sve rezultiralo ovim redcima za koje se nadam da su barem malo dočarali atmosferu izleta i ljepotu južnog Velebita.
22.10.2025, 10:46
Petra Kasap
