Osvojili Brač, ukrotili zmaja, popeli Vidovu goru – vidjeli vrata pakla 3.5.10.2025.

Iako nitko nije čuo za planinu Brač, naša grupa od 26-ero, manje-više planinara – penjala se i spuštala po Braču, njegovim obroncima i Vidovoj gori koja se uzdiže na 780 metara nadmorske visine.

Ali, nizinske pripreme krenule su danima ranije jer put do Brača nije nimalo lak. Kao prvo, trebalo nas je pobrojati, organizirati i potrpati u vozila… Tog nemilog posla uhvatila se naša vodičica Antonia Viljac, od milja zvana Viljuška. Koordinirajući nas izdaleka i s visoka, s nekog tamo brda oko „Imockoga“ - ipak je uspjela u tome pa je prvu turu Mihovilovaca uhvatila na popodnevnom trajektu Split-Supetar.

Po najhladnijem danu i noći, toga petka 3.10.2025., kada su se nenadano i naglo snijegom zabijelile sve više planine u okolici pa čak i naš Zavižan, mi smo se smjestili u ugodnoj i gostoljubivoj Planinarskoj kući Gažul. Ondje su nas dočekala suha i nacijepana drva - na čemu smo beskrajno zahvalni ljubaznim domaćinima PD Profunda jer su nam pružili pravu „toplinu doma“.

Toplo je bilo i na spavanju. Nekima čak i pretoplo. 20 duša smještenih u ugodnoj i dobro opremljenoj spavaonici - učilo se skromnosti, toleranciji i prihvaćanju tuđih navika, svjesnih i nesvjesnih. Nekoliko pak ljudi za kojih nije bilo mjesta u domu - spavali su u šatorima pa na žalost nisu dijelili iste snove sa svojim tolerantnim i „napaćenim“ drugarima… Druge snove su snivale i naše Ljiljane smještene luksuznom u apartmanu s bazenom. Pih, lako tako… Nema veze - zaslužile su!

Ali zato prije spavanjca svi smo se družili i dijelili zajedničku večeru koju je u hladnoj bračkoj noći pripremio maestralni Mate Matić: „gril majstor na vratima pakla!“ Okrenuo je on u par sati - na dva roštilja, brat-bratu, sigurno 10 kilograma mesa.

I to je bilo dobro! Jer planinarima je trebala snaga za subotnje osvajanje Brača i šetnju preko Vidove gore do Bola.

Najviša je to gora naših otoka ali i jedan od najljepših jadranskih vidikovaca s kojeg puca pogled na Hvar, Korčulu, Pelješac i Lastovo, a za burnih dana na obzoru je, kažu mnogi - viđena čak i Italija.

Vidova gora se proteže kao izduženi krški greben uz južnu obalu otoka Brača. S jedne strane, prema Bolu iznad Zlatnoga rata, ruši se stijenama u more. Sjeverna se strana gore blago spušta prema unutrašnjosti otoka.

A upravo ta unutrašnjost nama je bila početni visoki start! Krenuvši od naše Planinarske kuće Gažul na 574 mnv, lagano smo šetali utabanom i markiranom stazom prema vrhu. U tih 4 kilometra susreli smo makar sto od dvjesto trkača pridošlih na 8. Otvoreno prvenstvo Brača u orijentacijskom trčanju. Nismo im baš svima 200 podapeli noge, premda smo bili malo obezglavljeni… Jer naime, naša planinarska vodičica Antonia doznala je što je bol na Braču… i tako ostala bolesna u šatoru liječiti viruse koje je pokupila u „Imockome“ kraju - družeći se sa čudnim i sumnjivim ljudima, a ne s ovako zdravim i kršnim poput nas.

Nasreću, kako to biva u životu - izrodile su se nove vođe!

I to u liku i djelu Marija Gverića i Pepera Slavice (op.a. - čisto sumnjam da mu je to pravo ime). Odradili smo brzi đir na vrh, marendali, uživali u širokim vidicima, odmarali, zalegli, fotografirali… Potom nizbrdo u Bol na kupanjac i kavu. Spust je bio zahtjevniji i dulji ali svakako s predivnim pogledom. 8 kilometara do mora prošli smo u dva-tri sata hoda. Nešto sipkim putem kroz krš, malo stazama pored urednih vinograda te asfaltom kroz naselje. Nakon kave i osvježenja - većina je opet zalegla na plaži… Izuzev 4-5 hrabrih koji su se kupali u moru unatoč buri i našim pogledima koji su virili iz kapuljača s besplatnih ležaljki.

Prije sutona, nadljudskim naporima, ispuštajući dušu i žuć u okukama - u Bol se vozilom spustila i bolesna Antonia. Trebala je pokupiti 4-5 vozača koji će otići po automobile kod planinarske kuće i opet se vratiti po nas.

Akcija je bila uspješna. Strpali smo se u sve slobodne šupljine dostupnih vozila, pa čak i u prtljažnik.

Ostatak popodneva imali smo „voljno“. Dok su neki odmarali u domu, drugi su istraživali otok i gastro ponudu obližnjih restorana. Kalorije su kasnije pokušali izgubiti na noćnoj košarci s lokalnim klincima. Ne znam koliko su uspjeli…

Kako smo se manje-više istulumarili prethodne noći, subotu smo proveli u mirnijem druženju i na vrijeme zaspali.

Nedjelja je bila dan za nove pohode koje je Antonia dogovorila još s „Imockih brda“ - dok ju je zdravlje držalo. Organizirala nam je genijalnog vodiča Zorana Kojdića i pohod Zmajevoj špilji u Murvici.

Do tog neobičnog i mističnog mjesta vodi jedino uspon strmom planinarskom stazom koju smo uz 2-3 pauze i Zoranova zanimljiva predavanja - s guštom svladali. Moglo smo mi to i brže - ali Branko je imao potpitanja. S obzirom na to da smo tolerantni - nije nam smetalo. Na kraju nije smetalo ni ljubaznom vodiču Zoranu kojega smo zarazili našom tolerancijom i smijehom (a mogli smo i Antonijinom virusom).

Što reći o Zmajevoj špilji? Ne znam od kuda da krenem… Morat ćete se javiti Zoranu Kojdiću, tom velikom znalcu iz Murvice koji se svakodnevno s turistima penje do „Dragonjine špilje“. Nudeći im pritom sve teorije o njenom postanku koje isprepliću antičke, poganske i kršćanske misterije i dokaze.

Ali za one koji su lijeni evo Googla - čisto da me malo sažme:

·Naziv: Poznata i kao Dragonjina špilja, dobila je ime po reljefu zmaja koji se nalazi na ulazu.

·Povijest: Služila je kao prebivalište poljičkih glagoljaša, ali i kao mjesto života ljudi od antičkog doba do novog vijeka.

·Reljefi: Unutar   špilje   nalaze   se   bogati   reljefi   s   drevnim   simbolima   koje znanstvenici još uvijek proučavaju.

Posjet Zmajevoj špilji

  • Pristup: Nalazi se na južnim padinama Vidove gore, u blizini sela Murvica.
  • Organizacija posjeta: Zbog oštećenja i krađa, špilja je danas zatvorena i može se posjetiti samo uz najavu i pratnju vodiča koji ima ključ.

Značaj

·Kulturno nasljeđe: Špilja je vrijedan spomenik pećinskog života i sačuvana je ostavština slavenskih legendi i vjerovanja, kao i glagoljaške pismenosti. 

·Glagoljski prvotisak: Iz ove špilje potječe rijedak primjerak hrvatskog glagoljskog misala iz 1483. godine, koji se danas čuva u Bolu.

Ostavivši za sobom mistične priče, reljefe i zmajeve – spustili smo se nazad u Murvicu i zamišljeni vratili u dom. Nakon brzinskog hranjenja, pakiranja, čišćenja našeg toploga doma - krenuli smo u Supetar na trajekt za Split.

Fantastičan trodnevni izlet s divnim ljudima na trajektu nebo je dodatno nagradilo s purpurno-vatrenim zalaskom sunca. Dokazavši tako još jednom da izlet nije samo odredište nego cijelo putovanje, kao i lijepi osjećaji te sjećanja koja se protežu danima kasnije.

Pa tako Antonija još ne može ugasiti Wapp grupu BRAČ- izlet iako je do danas ozdravila i nemoć ju je prošla.


  09.10.2025, 07:58

  Perina Pribilović