Ukupno smo taj vikend opremili, nacrtali i raspremili 287 m duljine i 179 m dubine. Lijepa brojka za kraj godine. Svakako kad nastupi topliji dio godine, vratiti ćemo se u ovaj poprilično nepoznat kraj. Ekipa: Iva Kundid, Luka Hojsak, Leo Lušić, Mario Gverić i Pepera Slavica.
Kraj ove iznimno uspješne speleološke godine odlučili smo „proslaviti“ dvodnevnom akcijom - 7.12.2025. u istraživanju jama na području iza Poštaka i vrha zvanog Kučina kosa. Radi se o području koje je naš vridni dvojac Mare i Pepera skenirao i pronašao potencijalne speleološke objekte putem LiDAR snimka.
Krenila je petero člana ekipa s jednim terenskim vozilom natovarenim do vrha od igle do lokomotive. Znali smo da nas čeka hladna i vlažna duga zimska noć sa ponešto dnevnog svjetla skrivenog u gustim šumama i magli. Nakon kave u Kistanjama nastavili smo do planirane lokacije te po dolasku dignili kamp. Kamp je složen na šumskoj okretaljki, 4 šarena šatora su unijeli malo boje u zimsko sivilo. Ubrzo dijelimo se u dvije ekipe. Iva, Luka Hojsak i ja krećemo prema velikoj vrtači za koju smo znali da ima minimalno 60m vertikale.
Pepera i Leo Lušić su za to vrijeme skočili do obližnje jame koja je nešto manji potencijal. Njihova jama je bila 20m dubine i 33m duljine. Dali su joj naziv Humusnjača zbog debelog sloja humusa u njoj. Mi smo opremili našu potentnu jamu do zadnje točke prohodnog dna. Radi se o divovskoj vrtači iz koje se uspinju kameni tornjevi u vis a na dnu se nalazi debeli sloj leda. Zaključili smo da taj led je tu tokom cijele godine. Nažalost nastavak je zarušen sa kamenjem, deblima i ledom pa dalje put samo pronalazi voda. S obzirom da nas troje nismo crtači, izašli smo vani a jamu ostavili opremljenu. Dovikivanjem smo dobili smjer ekipe P i L, te smo se uputili u njihovom smjeru. Oni su već bili u trećoj jami te iznutra nam dovikivaju da ima jedan penj koji bi trebalo popeti. Učinilo nam se to zanimljivo pa smo se svi unutra spustili sa dodatnom opremom. Kako je jama unutra imala uzvišeni suhi dio, koristimo priliku da tu marendamo i malo se zgrijemo toplom kavom. Nakon duge pauze Luka Hojsak se vata u koštac s penjem i ipak bez puno opreme penje te zaključuje da jama ne ide dalje. Pepera je crta a mi ostali izlazimo vani.
Stanje je već takvo da u jamu dopire magla koja je smanjila vidike na minimum. Jama je dobila ime Kafana jama, dubine 40m a duljine 76m. Kad smo svi izašli vanka odlučili smo da nam je bolje kreniti prema sljedećoj, petoj jami koja je bliže cesti. Hladnoća je stisla dobrano i doprinijela tome da Peperi padne razina baterije mobitela na 1% u kojem su svi podatci koji su nam bitni za orijentaciju. Filmskom brzinom Lušić prepisiva bitne koordinate i dalje on preuzima vođenje. Nakon ne znam koliko vremena dolazimo do grotla koje nam se čini da bi mogla biti jama. Zbog magle naša rasvjeta dobaci maksimalno par metara i ne možemo dobro osvijetliti situaciju. Luka oprema jednu liniju koja nam se čini dobra za ulazak u veliku vrtaču. Brzo smo svi doli i pronalazimo jamski dio vrtače. Ja preuzimam opremanje zaleđene jame. Pod nogama nanos snijega, sa siga na stropovima kapa hladna voda a ruke se muče sa zaleđenim užetom. Ubrzo dolazim do dna jame koje je zarušeno i ne da nam dalje. Ostatak ekipe ne ulazi osim Pepere koji je nacrtao jamu. Jama je dobila ime Mraznica, dubine 33m a duljine 56m.
Dobrano promrzli, kroz vrtače, snijeg i gustiš probijamo se do makadamskog puta koji će nas dovesti do našeg kampa. Napokon stižemo u kamp i bacamo se na životno bitne stvari. Paljenje vatre i pripremu hrane. Prespremni svi osim mene ponili su nešto što će nam olakšati put do topline i svjetlosti. Iva je ponila brener i brikete, Luka motornu pilu, borovine za ogrjev i bukve za gril. Pepera nosi sitnosjeckanu pauloniju porijeklom iz Kine. Nije kupljena priko Temua. Sve to nam je pomoglo da se ugrijemo i osušimo mokru opremu. Sjetio sam se našeg Joke i njegovih riječi o važnosti vatre za čovjeka. Ubrzo i gradele su tu pa se bacamo na roštiljanje. Nakon večere opijeni toplinom u želucu i na našoj koži tonemo u mir koji nam remeti odron kamenja koji je pao između nas i naših šatora. Na našu sreću stradala je samo baksa vode. Da su okolnosti bile drugčije, moglo nas je zasuti na spavanju u šatorima. Pomičemo šatore i čistimo sve što je labavo. Nakon toga se povlačimo u naše šatore u nadi da će hladna noć donijeti koliko toliko sna. U šatoru mjerim 4 stupnja dok je vani oko nule. Ujutro se budimo svi poprilično naspavani i zadovoljni količinom sna. Je da sam imao odjeće na sebi kao pokojna baba Milka iz Udbine, ali to je pomoglo da tijelo ostane na toplom.
Nakon obilatog doručka spremamo se lagano za današnje zadatke. Moram napomenuti da nas je naša ekspedicija na Punaru razmazila kad je u pitanju hrana. U dva dana smo baš obilato se hranili. Plan je da Leo i Pepera odu do prve jame koju sam opremio i nacrtaju je. Luka Hojsak će s njima i pokupiti bateriju od bušilice koju triba doniti u kamp a sve kako bi ja opremio i petu jamu koja nam se nalazi par metara od kampa. Dok oni to odrađivaju, Iva i ja pripremamo još drva i ložimo vatru jer hladnoća i magla ne popušta. Ubrzo eto Luke sa baterijom pa se ja bacam u akciju. Jama lijepo i pravilnog oblika sa par skokova koji su me doveli do dna nije nam dala dalje. Na samom dnu na kojem voda donese sve što zavri u jami se našao i leš medvjeda. Pepera i Leo se vraćaju iz jame Duboka povratnica koja je duboka 62m a duga 86m. Nakon toga trojac ulazi u jamu kraj kampa u znatiželji da pogledaju medu iz bliza. Procjena je da je nedavno završio tamo, jer još mu je krzno i šape sjajne i djeluje živo. Jama je dobila ime Medin kraj, duboka 26m a duga 26m. Nakon toga raspremili smo kamp, vratili okoliš u prvobitno stanje i uputili se prema kući. Pauzu smo napravili na romantičnoj večeri u Bribirskim Mostinama.
Ukupno smo taj vikend opremili, nacrtali i raspremili 287m duljine i 179m dubine. Lijepa brojka za kraj godine.
Svakako kad nastupi topliji dio godine, vratiti ćemo se u ovaj poprilično nepoznat kraj.
Kratki video ovdje
16.12.2025, 07:58
Mario Gverić
