Na hrptu Crvenog Zmaja

Na hrptu Crvenog Zmaja

Četiri dana kampiranja u Walesu

Velika Britanija, Wels, Nacionalni park Brecon Beacons, uspon na Pen y Fan 886m/n uz to obilazak dviju rijeka Afon Hepste i Afon Mellte i turistički posjet 17 km dugom špiljskom sustavu Dan-yr-Ogof bili su dugo iščekivani godišnji odmor koji je, ispostavilo se ispunio i nadišao sva moja očekivanja.

Četiri dana kampiranja u Walesu započela su u Witneyu ,gradiću u blizini Oxforda iz kojeg smo nakon dva sata vožnje prešavši velebnim mostom preko Bristolskog kanala stigli u Pencili našu bazu gdje smo se smjestili u kampu i podigli šatore.

Wels, zemlja crvenog zmaja je jedan od četiri dijela Velike Britanije smješten na njenom jugozapadu omeđen Atlanskim oceanom na zapadu i Bristolskim kanalom na jugu i istoku. Tradicionalno rudarski i stočarski kraj koji nakon zatvaranja velikog broja rudnika traži novi gospodarski put. Bogate povijesti, prekrasnih krajolika i ljubaznih ljudi lako bi se moglo dogoditi da taj put bude turizam. Welšani, podrijetlom Kelti pričaju svojim specifičnim jezikom koji nema nikakve sličnosti sa engleskim, a sve ploče sa natpisima gradova,ulica,javnih ustanova i drugoga su dvojezične. Simbol Welsa je crveni zmaj koji je i na grbu njihove bijelo zelene zastave.

Nakon buđenja odlučujemo da prvi dan odemo na izlet na četiri slapa koja se nalaze na rijekama Afon (rijeka) Hepste i Afon(rijeka) Mellte. Do polazišta na izlet se vozimo nepreglednim travnjacima na kojima slobodno i bez nadzora pastira pasu ovce koje bi,s obzirom koliko smo ih vidjeli mogle uz crvenog zmaja na zastavu kao simbol Welsa. Uz kartu lako pronalazimo početak našeg izleta gdje ostavljamo auto i krećemo dobro markiranom stazom tj. makadamskim putem. Kroz šumu jela i hrašća stižemo do prvog slapa koji se preko crnih stijena obrušava 20ak metara u provaliju. Kratak odmor i šetnja se nastavlja do drugog slapa koji izaziva divljenje jer kao i cijeli kraj odiše nekom mističnošću. Malo od njega je i treći slap do kojeg je strm i blatnjav uspon. Okomito odsječene crne stijene prekrivene mahovinom preko kojih se preljeva voda djeluju kao da je ljudska ruka imala utjecaja na njihov izgled. Nastavljamo šetnju do posljednjeg slapa koji izgleda kao kulisa za neku bajku. Slap je visok 15ak metara, a pod njim je staza kojom se može prošetati kroz unutrašnjost slapa. Jedinstven osjećaj kao da prelaziš u neki drugi svijet. Nakon 4 sata povratak do auta pa u kamp i večernji izlazak o obližnji Brecon.

Drugog dana odlazimo u turistički uređeni dio 17 kilometara dugog sustava špilja Dan-yr-Ogof koji su slučajno 1912 otkrili lokalni farmeri braća Morgan. U kasnijim istraživanjima utvrđeno je da su špilje bile naseljene još u željezno doba. Tu zatičemo grupu speleologa s opremom koji upravo odlaze u istraživanje. Za razgledavanje su otvorene i uređene 3 špilje od kojih je druga Cathedral najljepša sa svojim slapovima a zanimljivo je da se tu održavaju i vjenčanja. Sve je tu uređeno u komercijalne svrhe i prilagođeno turistima pa me cijelo vrijeme boravka zanimalo gdje su otišli oni speleolozi u blatnim kombinezonima i koliko su daleko ili blizu nas.

Trećeg dana naš cilj je uspon na Pen y Fan sa 886 metara najviši vrh u nacionalnom parku i tom dijelu Welsa. Uspon kreće sa lokalne ceste sa 400 metara i cijelo vrijeme prolazi beskonačno travnatim padinama široko i dobro uređenom stazom uz koje gdje god pogled seže pasu ovce,malo veće od naših. Do vrh kažu ima 1:30 sati i do pola puta nas prati sunce, a onda kako to u na Otoku biva odjednom ulazimo u oblake,počinje kiša i jak vjetar. Strmina naglo postaje veća, vidljivost je jedva 10 metara i kiša pojačava. Znamo da do vrha nema još puno i stvarno,naziremo ga. Još 10ak metara i evo nas. Promrzlih ruku razvijamo zastavu, Sveti Mihovil na hrptu zmaja. Ovaj put nema nikakve biblijske bitke dobra i zla samo istinska ljubav prema prirodi i planini. Slika za uspomenu i povratak. Na pola silaska oblaci se razilaze sunce nas grije a mi planiramo okrepu uz pivo u obližnjem pabu!

Pozdrav Welsu i crvenom zmaju do nekog drugog susreta!!!!!


  10.10.2014, 11:19

  Momir Karabuva-Mošo