Od osmero ljudi koji su trebali ići, na kraju smo krenuli samo Toni i ja te dvojica prijatelja koji su nas i pozvali na turu.
Od osmero ljudi koji su trebali ići, na kraju smo krenuli samo Toni i ja te dvojica prijatelja koji su nas i pozvali na turu.
Žičara za Monte Rosu otvorila se 30. svibnja pa smo odmah za prvi dan dogovorili polazak. Od osmero ljudi koji su trebali ići, na kraju smo krenuli samo Toni i ja te dvojica prijatelja koji su nas i pozvali na turu.
U petak poslijepodne stižemo u talijansko mjesto Alagna Valsesia, a u subotu ujutro kreće avantura. Žičara nas vozi na 3200 metara, odakle s teškim ruksacima odlazimo do doma Gnifetti Hut na 3600 metara. Tamo odmaramo i ručamo, a poslijepodne se penjemo tristotinjak metara iznad doma kako bismo izvidjeli stanje ledenjaka i aklimatizirali se. Krećemo se u navezi jer je ruta puna ledenjačkih pukotina. Na 3900 metara okrećemo se i spuštamo na večeru i noćenje u Gnifetti Hut.
Dom je pun planinara, a organizacija i hrana su izvrsni. Cijelo vrijeme tišinu para grmljavina nastala pucanjem i pomicanjem ledenjaka iznad doma.
U nedjelju se budimo u 4:30 i nakon doručka krećemo prema Margheriti. Capanna Margherita planinarski je dom na najvećoj nadmorskoj visini u Europi. Nalazi se na 4554 metra nadmorske visine, na samom vrhu Punta Gnifetti (Signalkuppe), na granici Italije i Švicarske u Peninskim Alpama. Dom za ovu sezonu još nije bio otvoren pa je naš plan bio prespavati u zimskoj sobi.
Na putu prelazimo preko brojnih pukotina, a sve ide po planu dok pred sam kraj nije krenula snježna oluja. Počinje padati snijeg, vjetar naglo jača, a temperatura se u svega nekoliko sati spušta na -11 °C. S nama su bila još četvorica Talijana. Dvojica su bila iscrpljena zbog visinske bolesti te bez dovoljno opreme, vode i hrane pa su neplanirano morali ostati na noćenju i čekati poboljšanje vremena.
U toplim vrećama za spavanje, u zimskoj sobi i uz nekoliko tableta protiv glavobolje, noć prolazi brzo. Plan da se probudimo u četiri sata i krenemo prema dolini propada zbog nevremena koje se tijekom noći dodatno pogoršalo. Kad se vrijeme napokon malo smirilo, krećemo nizbrdo te usput penjemo i vrh Balmenhorn (4167 m). Vrijeme se postupno poboljšava pa se poslijepodne spuštamo u Alagnu, gdje se napokon odmaramo nakon uspješnog uspona.
10.06.2026, 09:12
Anđelo Zorica
