Na moj upit SMS-om „Gdje se ide 10.veljače“, predsjednik Mate je, također SMS-om, kratko odgovorio „Ide se našim krajem. 8 sati Rokići“. Pomislila sam da će to biti kratka šetnjica preko Piska do Orlovače. Iznenađenje je nastupilo kad se poveća družina članova HPK „Sveti Mihovil“ uputila stazom pokraj brojnih suhozida preko Piska prema crkvici Sv. Mihovil na predjelu Vršine, pa nizbrdo cestom kroz Donje Polje do zaseoka Alat. Tada je bilo jasno da se radi o malo duljoj šetnji, koja je na kraju izbrojila 24 km.
Neko vrijeme je oko nas trčkaralo nekoliko pasa, koji su vjerojatno napustili azil u gospodarskoj zoni Podi. Na samom početku pratile su nas sitne pahulje, koje su se ubrzo sakrile pred izlazećim suncem i laganom burom. Sa ceste je kroz smrike počeo lagani uspon prema Trtru, po markiranoj stazi, koja je za većinu članova bila nepoznanica. Staza se provlačila kroz zeleno šiblje brnistre, pored zapuštenih starih zidova obraslih bršljanom, usamljenih hrastova, dalje po sivim škrapama i napokon na vrh Krtolin. Na samom vrhu dočekala nas je knjiga sa žigom, jedna smrika, sivi nepregledni krš i interesantna Krtolinska panorama.
Odatle smo se makadamom ušetali u vjetropark s 14 vjetrenjača, te se spustili do planinarskog skloništa „Zlatko Prgin“, koje se začas ispunilo mnoštvom hodača iz više društava. Nakon marende, put je opet vodio do vjetrenjača i makadamom po hrptu. S južne strane u daljini su na zubatom suncu ljenškarili otoci i more, a na sjevernoj se pružalo tamno sivo zaleđe Šibenika i još dalje, bijela Promina i Dinara.
S hrpta je slijedio pravi proljetni spust sunčanom stranom Trtra prema planinarskoj kući „Ćićo“, te nakon upisivanja u knjigu i pozdravljanja s domaćinom, dalje prema zaseoku Rupići, Rakovom selu te stazom davnih mljekarica prema Pisku i Rokićima. Jedan član je koristeći pošteno GPS uređaj, što je podrazumijevalo njegovo „stopiranje“ na stankama, ustanovio da je ukupno prevaljen put od 24 km za 5 sati, te potvrdio Matinu konstataciju, da se i „domaćim krajem može dobro pješačiti“ i uživati u brdskom ugođaju.
Inače, ovaj kraj i samo planinarenje u neposrednoj okolici Šibenika, odlično i temeljito, je opisala „Grupa šetača“, u „Helopu“ br. 6., kojeg se može pogledati na linku
http://www.sv-mihovil.hr/datoteke/dokumenti/helop%206.pdf.
21.02.2013, 09:58
Marijana imić
