Prošli smo Starigrad, skrenuli u Kruščicu prema Ljubotiću. Kod auto-kampa „Vrata Velebita“ je Anka-škrinjica ostavila auto. Lijevo, markiranom stazom , koja prati bijeli put, samo ga presijeca,vodi staza prema Stapu. Ubrzo smo se našli između kamenite ravni s neobično složenim kamenim pločama, sličnim nadgrobnim. „Mirila“, rijetko sačuvana tradicija velebitskog kraja o posebnom mjestu „na pola puta do groblja“.Gdje su nosači prvi put spuštali mrtvo tijelo na tlo da se odmore i jedni i drugi. Taj posebni obredni ritual kao kombinacija misticizma, religije, da mjere mrtva tijela i obilježavaju kamenim pločama ali ih tu ne sahranjuju. Tu im ostaje duša, da i dalje pazi na svoje stado i svoje voljene. To se mjesto štuje kako onda tako i danas, što govori put koji su probili moćnici cijelim Velebitom, ali su Mirila zaobišli.
Nastavili smo krškim poljima s tragovima nedavne ispaše, šumovitom dulibom,povirivali u oronule „stanove“ Livodica i Bristovca. Iza velike livade u sred ničega u Sjauševcu, dočekao nas je snijeg i pratio nas do Stapa. Očarani livadom Stapa, „Tatekovom kolibom“ s pogledom na Stapinu , kamene gromade isklesane rukama vjetra i kiše, umili smo se i napili s hladne izvorske vode ispred kolibe. Još jednom smo „skinuli kapu“ velikom umjetniku i planinaru, Tateku.
Lijevo, prema Čučavcu, kamenoj gromadi koja prkosi zakonu gravitacije. Duboki nanosi snijega usporavali su nas ali i nasmijavali do ludosti. Donjim Njivicama smo se probijali prema D. Kuku, u nadi da ćemo se popeti na njegov 1269.m. Upadali smo do struka u mekani snijeg, teško se izvlačili tražeći markaciju među snijegom prekrivenim stijenama i visokim stablima bukve. Došli smo ispod velike stijene D. Kuka kada su sunce odjednom prekrili tamni oblaci. Trebalo nam je pola sata do vrha i toliko nazad. Ipak smo odlučili ispoštivati ćud planine, tjerani sve jačim naletima vjetra i uputiti se nazad.
Napuštali smo prekrasan krajolik , sretni što nam je moćna Priroda dozvolila da osjetimo njene čari. I dok smo odmicali, pogled na vrhove iznad Stapa prekrili su tamni oblaci i bili nam sve bliži. Još jednom smo zastali na Mirila, da osjetimo duh predaka i odamo počast tim tajanstvenim ljudima koji su znali što je čast i poštovanje, kako ljudi tako i prirode.
26.02.2013, 13:50
Maca
