Nakon uspješno završene najuspješnije 13. opće planinarske škole (potvrdio i potpisao pricidnik), nas četvero školaraca tražilo je daljnje izazove za tijelo i um.
Nakon uspješno završene najuspješnije 13. opće planinarske škole (potvrdio i potpisao pricidnik), nas četvero školaraca tražilo je daljnje izazove za tijelo i um.
Nakon uspješno završene najuspješnije 13. opće planinarske škole (potvrdio i potpisao pricidnik), nas četvero školaraca tražilo je daljnje izazove za tijelo i um. Taman po završetku zasluženog odmora od OPŠ-a, ko budali šamar sjeda nam objava o početku nove sportsko penjačke škole organizirane od strane SPK Teton. Brže bolje šaljemo mailove i prijavljujemo novu pustolovinu.
Mirna, Tija, Iva i ja prolazimo pokaznu vježbu te upadamo u desetoricu koja nastavlja put. Klasični teorijski dio u narančastoj zgradi, prolazak kroz bazičnu penjačku opremu i osnovne tehnike penjanja i eto nas na prvom izletu u Čikoli, penjalište Osoje. Tražimo odgovarajuće penje, navlačimo pojas, uplićemo osmicu i penjemo četvorke (Čikaš, Ključni, Brištanac) na top rope.
U sljedećim predavanjima teorijski prolazimo čvorologiju i upoznajemo kratku povijest ovoga sporta kako u svijetu tako i u Hrvatskoj. Zbog lošijeg vremena, nadolazeće izlete odrađujemo u nama najdražoj Čikoli. Ovoga puta počinjemo upoznavati nove razine adrenalina ukapčajući komplete i postavljajući smjerove. Nevjerojatno kako glava drugačije radi kada postoje veće posljedice od greške, u ovome slučaju pada ili pokliznuća. Konačno slobodno penjemo!
Ponovno četvrtak popodne, ponovno narančasta zgrada, ali ovaj puta ulazimo u samu srž tematike i razglabamo o vrstama hvatišta i pobliže upoznajemo načine i tehnike kretanja u stijeni kako nam se ne bi noge tresle pokušavajući ubaciti uže u tamo neki 4b. Smiješi nam se prognoza i zaključujemo da je penjalište „Poturičini kruzi“ na Zlarinu pravi izbor za nadolazeći izlet. Šibenska riva pa Jadrolinija i za čas smo u portu Zlarina. Odlazimo na južnu stranu do penjališta ponovno počastiti pilingom naše jagodice na prstima. Ovaj puta razvaljujemo četvorke i odlučujemo penjati petice, neki manje, a neki više uspješno. Pa tako ovaj puta uspješno savladavamo i „Ubojicu planktona“ 5b dug 10 metara. U sami kraj dana naša Tija priživila je susret oči u oči sa kozom na vrhu smjera.
Preskačemo teoriju i sredinom tjedna pičimo u Zadar kod naših kolega. SPK Paklenica ima novu boulder dvoranu nedaleko od sportskog centra Višnjik. Dočekuje nas Hrvoje, predsjednik kluba i ukratko nas upoznaje s dvoranom koju imamo samo za sebe punih sat vremena. Naravno, penjemo ko luđaci, padamo, tražimo neke teške hvatove, slažemo smjerove i na konačnici dobivamo dobru upalu mišića. Nema veze, hvala SPK Paklenica, bilo je zakon!
Krenula nas prognoza pa i sljedeći izlet odlazimo dalje od Čikole. Ovaj put na samu sjevernu granicu naše županije u Lišane. Novo penjalište sa predivnim pogledom na Mačkov kamen. Penjalište obiluje novim, kratkim, nepoznatim smjerova. Zagrijavamo prste i sad već kao pravi profići uzimamo torbice s magnezijem i prašimo ruke. Penjemo sve redom, uživamo, padamo, pokušavamo, ne uspijevamo, ponavljamo, uspijevamo, skačemo, pa čak i savladavamo opaki smjer 6a+, još opakijeg naziva „Gologuz“, ali obučeni tako da možda i smjer nije popet na ispravan način… Tako izmoreni daleko u sumrak otključavamo i vježbamo novu tehniku, famozni abseil.
Zadnji četvrtak, za one koji će ući dublje u ovaj sport, obrađujemo načine treninga za što bolju penjačku sposobnost. Uz to saznajemo i za razne oblike natjecanja u ovome adrenalinskome sportu. Dogovaramo završni ispitni vikend u našoj Čikoli.
Penjemo smjer Čikaš (4b) sa alkom na sidrištu. Za uspješno položen ispit nije bitno popeti najbrže već to odraditi na siguran način. Pomno nas prate naši instruktori dok mi baratamo opremom i odrađujemo provjeru u 5 točaka. Penjemo i pazimo na pravilno ukapčanje kompleta sve do sidrišta gdje alka zahtjeva da pomoću jedne od tehnika prevezivanja sigurno provučemo uže kroz nju i živi i zdravi stignemo do početka smjera.
Ne bi mi to ni blizu tako dobro to odradili da nije bilo našeg instruktora. Pere Županović, majstor, čovik, legenda, pojam smirenosti i staloženosti. Ikona koja će i 107. put istim načinom, bez ikakve nervoze, napetosti ili ljutnje ponoviti i objasniti ono što nisi shvatio. Frajer koji će i nakon tvojeg 23. pokušaja stajati ispod tebe i uporno pokušavati objasniti betu tvog osvajačkog pohoda. Pere, svaka ti čast!
Nema bolje meditacije dok tragaš za načinom kako savladati vlastite strahove i dok čekaš da te spuca adrenalin kako bi pojeo taj smjer za doručak jer dobar je osjećaj biti izgubljen na pravome putu.
05.12.2023, 10:47
Luka Hojsak
