Prošle godine su Tatjana i Matko donijeli zanimljivu priču o ispitu snage trčanjem škrapama otokom Pašmana. Mala grupa planinara Sv. Mihovila, ove se godine prijavila za utrku : Antonija, Jelena, Dijana, Dragan, Aleksić ,Anka, Ankica, Julija i ja, Maca. Bare je bio podrška za sve nas.
09. ožujka u Tkonu, na otoku Pašmanu, 8. škraping s 900 sudionika, nosi ime po Jošku Božiću, poginulom sinu alpinista Stipe Božića. Utrka se dijeli po dužini staze na 40km, 20km(23km) i 10km. Mi smo svi odabrali srednju utrku (light), sa 6 točaka do kojih se mora doći i“ štipaljkom“ „pečatirati“ svoj karton. Po dobivenoj karti otoka, učesnik sam mora pronaći put do zadane točke, kao i samu točku katkada skrivenu u škrapi.
Smjer polaska i povratka učesnik sam bira. Na 3.točki, ujedno i vidikovcu, je opskrba vodom. Postoji mogućnost i da se zaluta (ne planinari), ali organizirane ekipe pomoći su na svakom koraku. Jedini je problem imati gojzerice na nogama i satima morati gaziti makadamsku cestu, do točke sedam. A zato su blagodat za skliske stijene, blato, škrape i draču.
Naša borbena Julija stigla je 15.na cilj u kategoriji žena i imala još puno energije za večernju zabavu.
Svaka pohvala organizatorima utrke, mještanima otoka i hrabrim pobjednicima. Za utrku škrapinga se može reći da je teška za one koji su trčali ili žurili da dođu do limita vremena, kao i za one bez iskustva pentranja. Za nas planinare, škraping je predivno iskustvo, gdje se ne osvaja jedan planinski vrh već vrh svoje umne i tjelesne snage.
14.03.2013, 11:14
Maca
