Mihovilci na visokogorskoj školi Mosoraša - The Dnevnik

3. vikend VS Mosor Čvrsnica 22. - 24.03.2024.

Hohe Tauren National Park Austrija Kleine Ankogel 3096mnv

Nakon slovenskih Alpi red je došao i na austrijske. Naš cilj je bio Kleine Ankogel, vrh koji se nalazi u Nacionalnom parku Hohe Tauern, najstarijem i najvećem nacionalnom parku u Austriji sa oko 300 vrhova s preko tri tisuće metara, velikim alpskim travnjacima, ledenjacima i slapovima. Godine 1762. poljoprivrednik po imenu Patschg prvi je stigao do vrha ledenjaka. Zanimljivo je da je najviši vrh planinske skupine osvojen 1859. godine Još jedna zanimljivost Ankogela je ogromno skijalište na planinskoj strani, gdje posjetitelje dočekuje 12 skijaških staza.

Petak 22.03.

Na put kreće 13 školaraca predvođenih sa voditeljima Matom, Vladom i Rajkom. Ovaj put moj met (po vodiški: dobar prijatelj) Filip nije mogao zbog obaveza ići s nama. Zoran, Anja i Ana su me pokupili na autoputu iz Splita.

Uz vrlo ugodnu vožnju i razgovor o zanimljivim temama stigli smo do Mallnitza. Nakon večere odlazimo u lokalni kafić gdje pojedinci iskazuju svoj ”talent” za pjevanje što nas je dovodilo do smijeha i pokoje suze. Prva neformalna vježba te večeri je što duže ostajanje budnima sa što manje sna, uz prikladnu hidrataciju mangom. To je bilo simuliranje uvjeta u Alpama.

Subota 23.03.

Nakon doručka u hotelu Karntnerhof i spremanja stvari zaputili smo se prema donjoj postaji žičare Ankogelbahn 1287mnv. Sa gondolama smo se prebacili do srednje među stanice te zatim do gornje stanice na 2636 mnv. Spuštamo se preko ski staze do moderno uređenog doma Hannoverhaus na 2565 mnv. Lijepi sunčan dan, pogledi na sve strane, u daljini se vide prekrasne planine pod snježnim bijelim prekrivačem.

Divota, osjećaj kao da sam na rivi. Lipi dan za pravu uživanciju. Na terasi doma opremili smo se sa svom potrebnom opremom za zimsko planinarenje i navezali se u četiri naveza,tri naveza sa tri člana i jedna naveza sa četiri člana. Mate nam je govorio o lavinama i razlici između sunčanih i sjenovitih padina.

Rajko i Vlado su krenuli ranije u izvidnicu staze, a naveze su se izmjenjivale u prtenju snijega. Prošli smo krajem ladenjaka Lassacher Kees koji postupno otapa i nestaje. Izlaskom na greben skidamo naveze i pod vodstvom Rajka krećemo prema vrhu. Meni posebno uzbuđenje jer prvi put idem preko 3000 mnv. Dolaskom na vrh već smo pod oblakom ali u jednom trenutku otvara se pogled prema atraktivnom grebenu i vrhu Ankogel 3252mnv.

Nakon kraće stanke za slikavanje i marendavanje krećemo se nazad istim putem prema domu. Vrijme se značajno pogoršava vidljivost je sve manja, a vjetar pojačava sve većom jačinom. Trebali smo još odraditi vježbe zaustavljanja sa cepinom i izrade snježnog sidrišta no vremenski uvjeti nam jednostavno nisu dozvolili. Po prognozi u najavi za popodne je bilo pogoršanje vremena uz padaline snijega i oštrog sjeverca. Mate nam sutradan objašnjava da su ti uvjeti normalna pojava u Alpama, a mi smo dobili dobru vježbu i školu da se znamo nositi sa takvim uvijetima.

Uz Rajkovo veliko iskustvo i znanje snalaženja u prostoru probijali smo snježne zanose i vitar. Uz nas paralerno u jednom trenetku išla je škola visokogoroca iz Zagreba. Uz malo veći napor napokon smo došli do doma. Velika radost i zadovoljstvo u nama nakon lipe ture. Večeru smo proveli uz druženje i izmjenu dojmova, odlazak na odmor i zasluženi spavanac.

Nedjelja 24.03.

Ujutro doručkovanje i spremanje opreme za vježbu priječenja snježne padine i izradu snježnog sidrišta. Mate nam objašnjava kako ćemo koristiti cepin u prelasku snježne padine i hvata nas za nogu da vidi da li se dobro služimo sa cepinom. Drugu vježbu nam daje zadatak da izradimo snježno sidrište u obliku gljive ili suze.

Radimo po navezama,Tanja,Zoran i ja. Lagano pada snijeg, vrijeme je skoro idilično. Lopatama radimo krug promjera1,5m. Stavljamo tri cepina, zagladili smo rukavicama žlijeb gdje treba proći konop. Svaki kraj vodičkog uža označavamo sa drugim čvorom. Upotrebljavamo gurtne, karabinere, prusik i spravicu reverso. Izrađujemo sistem sigurnog spuštanja niz padinu. Vježba je uspješno odrađena i Mate nam daje otpust.

Tko doma a tko na skijanje?! Čekamo na gondole i spuštamo se do parkinga uz pogled na prekrasni krajolik. Dogovor je da stanemo u najstariji restoran Gasthof Pension Deutcher Peter koji vodi obitelj Tschauko već 22 generacije. Ime restoranu je dao car Karlo VI. otac Marije Terezije. Nakon ručka zaputili smo se domu svom.

Jedan izvrstan vikend je iza mene pun dojmova. Hvala našim voditeljima i ekipi koja je upijala novo znanje i iskustvo.

___________________________________________________________

1. vikend VS Mosor Čvrsnica 02. - 03.03.2024.

Prvi dan

Ivan Dolac-Kota 2093

Vježbe izrade bivka u snijegu - vučja jama

Drugi dan

Kota 2093-Pločno(2228m)-Jelinak-Ivan Dolac

Vježbe naveza

Nakon pet uvodnih predavanja koja smo odslušali četvrtkom u prostorijama kluba HPD Mosor Split napokon je došao prvi izlet šeste visokogorske škole. Voditelj škole je Mate Balić.

U subotu ujutro u 5:30h krećem iz Vodica prema Šibeniku gdje me čekaju Filip, moj kompanjon u visokogroskoj i Stipica, koji je prije 4 godine završio visokogorsku školu. Putem stajemo u Trilju te obavljam već tradicionalnu kupovinu bureka i zalihe kruha za dva dana. Sastajemo se sa ostalih jedanest školaraca i članovima visokogorske sekcije VS Mosor koji će biti u pratnji. Mia, članica našeg kluba, je isto prisutna.

Nakon doručka i kave u Hajdučkim Vrletima uputili smo se autima prema Ivan Dolcu. Vođa puta je Marko Kovač zvani Putnik Lik, u pravom smislu tog nadimka jedna zanimljiva osoba.

Krenuli smo od Blidinjskog jezera, strmom stazom iz Ivan Dolca prema grebenu Čvrsnice. Staza je u jednom šumskom predjelu dosta strma a blato i lišće nam dodatno otežavaju hodanje sa teškim ruksacima.

Snježna granica se nalazila na otprilike 1600 m. Kako smo se penjali sve više tako se povećavala debljina snježnog pokrivača. Prtili smo snijeg i učili kako se izmjenjivati. Iznad 2000 m površina snijega je bila zamrznuta pa su i propadanja bila rjeđa.

Svrha ovog izleta je vježba bivakiranja. Cilj je iskopati tzv. vučju jamu u snijegu i u njoj prenoćiti. Isto tako trebali smo vježbati hodanje u navezu po snijegu kako bismo barem približno dobili osjećaj hodanja po ledenjaku u visokom gorju. Nakon 5 sati penjanja stigli smo do kuće GSS-a na Čvrsnici Kota 2093m. Tu smo se malo ugrijali a bivši školarci su ostali u njoj noćiti. Barem oni koji nisu željeli ponoviti iskustvo spavanja u vučjoj jami. Voditelj škole Mate zapikirao je jedan snježni nanos kao mjesto radnje tj. mjesto za iskapanje naših jama. Nakon provjere dubine lavinskom sondom i kratkih uputa prionuli smo izradi (čitaj: kopanju) bivka tj. vučje jame. Radilo se u paru, po dvoje na jedan bivak. Moj partner Filip je bio željan da isproba lopatu koju je dobio par dana prije za svoj pedeseti rođendan. I tako smo Filip i ja prionuli na "posao". Nakon 4 sata snježnog lopatanja već nas je zahvatio mrak te smo sa lampama na glavi priveli kraju našu vučju jamu. Inače, Filip je po struci diplomirani arhitekt.

Nakon četverostanog rada na jami mogu odgovorno tvrditi da je svoju diplomu zaradio učenjem i zalaganjem.😁 Napravljeni su otvori sa štapom poviše nas za cirkulaciju zraka. Odvodi za CO2 su izrađeni po svim pravilima struke. Ostali školarci su također zgotovili i vrhunski odradili izradu jame. Presvukli smo se u skloništu i podružili uz razmjenu dojmova jedva čekajući odlazak na počinak u naše jame. Upalili smo šteriku koja nam je bila kontrola kisika u jami i prividno davala osjećaj topline. Važno je bilo tokom noći kontrolirati da se šterika ne ugasi. Buđenje u 6:30h. Prvi zadatak 6. visokogorske škole uspješno odrađen ili bolje reći uspješno prespavan u vučjoj jami.

Drugi dan smo imali odraditi vježbu hodanja u navezu do vrha Pločno (2228 m). Po prvi put se susrećem sa navezom. Navlačimo na sebe kompletnu opremu koju smo nosili: kacigu, dereze, cepin, rukavice i pojas s karabinerima, gurtnama, zamkama i prusik.Učimo vezivanje vodičkog užeta sa 4 člana u jednom navezu. Formirana su 4 naveza sa po 4 člana i krećemo prema vrhu. Uvjeti su pravi visokogorski: snijeg, hladnoća i slaba vidljivost, prava simulacija za ledenjake i pukotine.