Tradicionalni memorijalni skup planinara „Ivica Plazonić“ koji se svaku godinu održava u Masnoj luci u Parku prirode Blidinje u čast tragično preminulom članu HPD Malačka iz Kaštela ove godine organiziran je od 11. – 13.07. 2025.
Tradicionalni memorijalni skup planinara „Ivica Plazonić“ koji se svaku godinu održava u Masnoj luci u Parku prirode Blidinje u čast tragično preminulom članu HPD Malačka iz Kaštela ove godine organiziran je od 11. – 13.07. 2025.
Na skup je krenulo nas 9 mihovilaca i sa šibenskih 32 stupnja u zraku stigli u Masnu luku predvečer na ugodna 24 stupnja, da bi sa zalaskom sunce i dolaskom večeri se pošteno smrzli na nekih 4-5 sa ogromnom vlagom u zraku, što je bio i razlog ranom uvlačenju u vreće za spavanje.
Ujutro dio ekipe u sastavu Josip, Zrinko, Neven i Tome predvođeni predsjednikom Matom odlazi na uspon na Hajdučka vrata, dok nas četvero, Zoran, Danka, Branko i ja krećemo prema Pločnom iz Borićevca. Pločno sa svoja 2228 m/nv je najviši vrh Čvrsnice i četvrti najviši vrh u BiH. Od početka se znalo da će to biti spektakularan uspon, a još spektakularniji „nispon“ poznavajući mene i moje blago rečeno „nevoljenje“ sipara. Nakon kratkog livadarenja kreće strmiji uspon, znojenje, skidanje slojeva robe i tradicionalog šta je meni ovo trebalo, ali kad te stigne 50ak Slovenaca godina 60+, pa čovjek sa protezom umjesto noge, postane ti neugodno kukati, stisneš zube i penješ dalje. Na vrhu smo bili nakon 3,5 sata penjanja uz nekoliko kraćih odmaranja. Pogled sa vrha je stvarno nešto šta treba doživjeti, čista divota. Sipar uzbrdo je samo bio dug i strm, sa predivnim cvijećem za kojeg se pitaš kako raste iz tog kamenja. Poslije sam pročitala da se zovu Hercegovački zvončići i Freynov karanfil. Sipar nizbrdo je bilo ono o čemu sam jedino razmišljala dok smo odmarali na vrhu, u zavjetrini.
Krenuli smo nizbrdo, moje spuštanje je zabavljalo cijelu ekipu i ostale planinare u prolazu, a vrh je bio kad je Danka rekla dobro je, opustila se, opet ima koljena, savija noge haha, jer do tog trena ne zna se šta je bilo ravnije, štapovi ili moje ukočene noge haha. Zaključak nakon spuštanja je da sam mislila da će biti i puno gore. Savladala sam sipar i ovim putem još jednom zahvaljujem mojoj ekipi na podršci, trener Zoran, pomoćni trener Danka i navijač Branko u natjecanju Milena vs sipar haha. Putem nizbrdo se već lagano osjeća umor, ali spašavaju šumske jagode i cilj nakon spuštanja – Hajdučke vrleti. Povratkom u kamp, nailazimo na ostatak ekipe mihovilaca, komentiramo međusobno kako je kome bilo na usponu i pratimo natjecanja u potezanju konopa, skakanju u vrećama…….
U nedjelju ujutro ekipa koja je penjala Hajdučka vrata odlazi penjati Radušu, a nas četvero smo odlučili taj dan opušteno jer smo Radušu penjali nedavno. Prošetali smo do crkve Sv. Ilije u Masnoj luci, spustili se do jednoj od izvora pitke vode, razgledali nekropolu stećaka Dugo polje na Blidinju, koja je jedna od ukupno 30 nekropola sa stećcima koje su upisane na UNESCO-ovu listu svjetske baštine. Posjetili opet Vrleti i lagano se uz nekoliko usputnih stajanja uputili prema Šibeniku.
Lipi vikend u odličnom društvu.
15.07.2025, 08:43
Milena Kolombo
