U subotnje jutro, Ninin auto sličio je tijesnoj gojzerici: Nina, Vedrana,Kata, Renato i Stipe, zatrpani ruksacima uputili su se na Baške Oštarije s noćenjem u pl.dom Vila Velebita. Ideja i organizacija Kate i Vedrane da se planinari dva dana i na kraju zabavi u Pustolovnom centru Rizvanuši, oduševila je sve.
Poslije dugotrajnih kiša, sunčan dan kao blagoslov, uz brzi smještaj u domu,odmah se krenulo prema Velikom Sadikovcu markacijom koja počinje desno, na cesti za Gospić. Hladom bukove šume uz mirise mahovine, staza vodi raznolikim terenom. Isprepliću se stjenoviti rubovi gdje se treba uspinjati,provlačiti, do travnatog terena hrptom, a zatim na vjetrometinu do vrha na 1286.m. Uz samu stazu smjestila se ogromna jama, što zahtijeva oprez. Uz kamenu ploču s imenom poginulog planinara Ivana, uvijek se zastane , uz poštivanje i misao da ne postoje teški i laki vrhovi.
Nazad se krenulo drugom stazom, preko Sladovačkog brda visine 1214 m i izlaskom na skijašku stazu hotela Velebno. Iza popodnevnog odmora trekkingom, stazom Terezijanom do Kubusa. Pa dalje preko pl. doma Prpa i livadama do Vile Velebita,gdje je završio buran, sunčan dan i spustila se tiha noć nad zelenom Likom, punom opojnih mirisa trave i šumom vjetrova velebitskih vrhova.
U svježe jutro zagaziti bunovan, s pogledom koji luta vrhovima , i donijeti pravu odluku gdje danas krenuti. Dok se petorka još budila, stigli su novi mihovilci: Jelena R., Anka D. i Maca. Da se ne razdvaja ekipa, svi idemo na Ljubičko brdo, pa dalje na Kizu. Markacijom u smjeru Karlobaga,odmah kod crkve desno preko mostića rijeke Ljubice, putem kroz šumu. Kod križanja za Metlu, lijevo stazom za Ljubičko brdo, kroz bukovu šumu do travnatog hrpta koji strmo vodi do vrha, obilježenog velikim križem. Uz mali odmor s pogledom na ravnicu Like,tjerani vjetrom,nastavili smo dalje hrptom u smjeru Kize. Spuštali se kamenim grebenima, ušli u hlad bukove šume, zastali kod Medvjeđih vrata i ostavili to za drugu priliku, izašli na šumski put. Kod velikog zavoja , markacijom VPP-a za Kizu, krenuli uzbrdo kroz šumu. Pred sam vrh staza izlazi iz šume i dočekuju nas kameni kukovi neobičnih oblika. Do samog vrha treba se provući rascijepanom kamenom gromadom odakle puca pogled na sve vrhove Oštarija , proplanke u dolini (dulibe), plavetnilo mora, a u daljini izazivaju silni Dabrovi. Primorani se odvojiti od te bajkovitosti, spustili smo se nazad do izvora Petrovac, ostavljajući desno Badanj i Premužićevu stazu. Tu u selu Stupačinovu, gdje smo ostavili jednu autu, prebacili se do pl. doma i krenuli dalje.
Točno u zakazano vrijeme došli smo u selo Rizvan, u blizini Gospića, u Pustolovni centar,spremni dokazati da je planinarenje bila samo uvertira u avanturu energije i srčanosti. Uz ljubazni doček domaćina, kavu i gulaš, sedam mihovilaca položilo je ispit energije na adrenalinskom parku Rizvanuše. Poslije dva sata smijeha i cike, uputili smo se prema moru zadovoljni u potpunosti ispunjenim izletom.
13.06.2013, 08:53
Maca
