Vikend za vikendom u Kitu. Ne baš tako često. Aida i ja solo, isto tako ne baš često i pametno, ali igra, romantika i tako. Odlučili smo ući bar koji sat ranije nego inače, odrezali ostavljenu špagu pod ulaznom vertikalom na mjestu oštećenja, pokupili veći komad i pravac Minđe pornjače, tridesetak metara iznad bivka na -270 gdje ćemo spavati. Muče nas te Minđe već neko vrijeme, ono kao mogli bi kad se vratimo ranije u bivak ili možda zadnji dan prije izlaska, ali se svaki put ubijemo k'o mačke od šljakanja po Kiti uz dodatak godina koje imamo. Slijedi ponovo opremanje tih dvadesetak metara i onda klesačina, slamke po uglavljenim blokovima nad vertikalicom, sve do trenutka kad stvari počinju ispadati iz ruku. Shvaćamo da nam uobičajeni dnevni ritam istječe i da je bolje ići u vreću i nastaviti ujutro.
Kvragu, je li moguće da opet ćemo izgubiti još jedan cijeli dan u čeprkanju?
U subotnje jutro slijedi kasno ustajanje, skoro 10 sati i brz dolazak na mjesto zločina. Svježina čini svoje, pa još koja slamka i autoput je ispred nas. 5-metarska vertikalica, dvoranica 3x4m i novi horizontalni vijugavi meandar koji podsjeća na mjesto gdje je Vjetru ostala cipela u Hello Kitta, gdje smo proveli par sati lupajući da prođe još i Marin. Zrak struji, ali mjesto nije tako perspektivno da bi tu proveli još dana u pokušaju prolaska naprijed. Slijedi raspremanje i pristojan obrok u bivku.
Vijećanje i razmišljanje o nečem bližem s obzirom na protok vremena svodi se na jedan tehnički penj više stotina metara dalje u Šibenskom kanalu. Rečeno - učinjeno i do 14,30 smo tamo. Fiks po fiks prema gore i nakon 10-tak metara otvara se lijepi uzlazni kanal. Nakon 20-tak metaar opet manji penj. Režemo uže kao da je sponzorsko, opremamo, Aida pregledava kanal prema dolje, idemo dalje do novog križanja gdje jedan odvojak od 9 metara sa kaminom iznad ide lijevo, gore novi perspektivni penj od 5m i dolje manji splet od 20-tak metara kanala. Slijedi naravno crtanje i zadnje tumaranje po glonđama za zaključivanje 12-satnog umaranja u toplini bivka. 100-tinjak novonacrtanih metara dobiva naziv Kasabian.
U nedjelju već rutinski za tri sata izlazimo vani. Penjući po izlaznoj 100 metarskoj vertikali razmišljam koliko puta sam je popeo. Vani stavljamo pločicu na špiljicu preko puta ulaza i dalje nizbrdo prema Obrovcu i Benkovcu na pizzu sa našim planinarima Mihovilcima koji su obišli stazu Malog princa na Crnopcu.
Kući vrag ne da mira i zbrajam 87 ulazaka u 85 istraživanja, četiri gss vježbe, 8 speleoškola i jedan ulazak kad smo Aida i ja provjeravali je li još funkcioniramo nakon operacija leđa i ahilove tetive.
Ha, ravno stotinu ulazaka u Kitu – eto još jednog malog jubileja 
.
A sve o Kiti možete pročitati OVDJE
17.09.2018, 08:29
Teo Barišić foto: Aida Barišić
