Izvješće sa 17. Balkan Cavers Camp-a 2024

U razdoblju od 29. svibnja do 2. lipnja 2024. godine u Centru izvrsnosti Cerovačke špilje u Gračacu održan je 17. Balkan Cavers Camp u organizaciji Zagrebačkog Speleološkog saveza, pod pokroviteljstvom UIS (Union Internationale de Speleologie) i brojnih drugih sponzora.

Još početkom veljače, moj drug Kenny (imenom Marija, viralno poznata kao Koki a u nastavku teksta Drug) i ja smo se počele premišljati o potencijalnom odlasku na Balkan Cavers Camp. Nismo pravile grandiozne planove ali se ta ideja vrtila negdi u pozadini misli. Dotad su trebale završiti sve aktivnosti i obveze planirane za taj period. Je-je, moš mislit. Od tog našeg razgovora pa do kraja petog miseca izdešavalo se skoro pa sve šta može i ne može.

Fast forward na tjedan u kojem počinje BCC. Ponediljak, utorak i sridu popodne sa studentima, završna predavanja, kraj semestra. Drug organizira konferenciju sa 100+ znanstvenika iz cilog svita koja završava u sridu navečer. U četvrtak ujutro u devet sati triba biti u Cerovačkim. Da stvar bude bolja, u utorak navečer ponovno eskalira zdravstvena situacija pa u sridu ujutro završavam na injekciji synopena i kortika. Srića i Bog šta san rezervirala sobu u Gračacu jer ne znam kako bi se izborila sa svim tim ozljedama i stanjima u šatoru. Nakon intervencije u Šibeniku, vozim za Split, labos, studenti pa nazad u Šibenik. U četvrtak u 6 i po kupim Druga, trpamo stvari u auto pa na autoput. Kad smo se nakon sat i po dovezle na parking ispred Cerovačkih, sat vremena prije početka radionice, osjećale smo se tako „accomplished“ da smo istovremeno rekle: „jbt, uspile smo doći, sad moremo i nazad“. Pošto smo došle „prerano“ otišle smo pogledati plakate o JSC i Munižabi koje su naši Aida i Teo izlipili noć prije i uvjeriti da se da je sve u redu. Nakon toga počela je radionica o digitalnom snimanju na koju sam se prijavila. Radionica koju je Drug prijavila je pomaknuta pa i ona završava sa mnom na "Digitali". Voditelj radionice bio je Marco Corvi, kreator Topodroid-a, aplikacije za digitalno snimanje speleoloških objekata s kojom se zahebaen već par miseci u „slobodno“ vrime kojeg nemam. Da je šutnja zlato podsjetila sam se još jednom kad sam odgovorila na Marcovo pitanje o gravitacijskom i magnetskom polju pa sam ostatak radionice morala biti „atento“ i prisjećat se Gaussa, magnetne deklinacije, Lorentzove sile, Maxwellovih jednadžbi i čega sve ne. Bio je tu i Aleklander Stoev koji je prezentirao aplikaciju CaveSurvey a Siwei Tian održao je predavanje o distox- u putem videolinka (valjda je to bia on jer se na platnu nije ništa vidilo od Sunca). Popodne je bila na redu kalibracija u „Gornjoj Cerovačkoj“. Ovaj put vježbali smo kalibraciju tzv. zatvaranjem petlje te nam je Marco objasnio što znače svi oni silni brojevi koji se nakon kalibracije dobiju. Kad sam skontala da je to u biti najobičniji sustav linearnih jednadžbi prikazan u obliku matrice i elementarna statistika sve mi je najednom postalo jasno. Weeee. Nakon povratka iz špilje bilo je vrime za večeru pa Drug i ja odlazimo do smještajne jedinice na „check-in“ i ostalo. Smistimo stvari, saniravam ozljede pa nazad na predavanja.

Sljedeći dan priključuje nam se Marija Parać (u daljnem tekstu Marija). Ne znam kako ali, osim "Digitale", tog jutra sam nekako završila i na predavanju o klimatskim promjenama iako sam samoj sebi rekla da neću prisustvovati ničem „znanstvenom“ odnosno ničem di se spominje „carbon cycle“. Negdi u to vrime Aida javlja da, zbog zdravstvenih neprililka, oni ne dolaze i da će Dino preuzet predavanja koja je triba održat Teo a da mi sve plakate i postere skinemo, i vratimo u Šibenik. Popodne tog dana tribala se nastaviti radionica o "Digitali". Iz organizacije javljaju da su svi išli u posjet jami i da se radionica neće održati. Marija i ja odlazimo na predavanje o Orux maps a nakon toga sidamo za visoki stol pored ulaza i ostatak popodneva provedemo, ko fol, „čuvajući“ stol a u biti smo izgledale ki dvi kronera šta piju pive isprid kvartovskog Studenca. Zbog novonastale situacije s ozljedom odem zaminit aktivnosti za sljedeći dan pa umisto spuštanja u 100m jamu prijavljujem nešto primjerenije. Pažnju mi je privukao naziv: „Expect the unexpected with Čedo“, kao lokacija održavanja bilo je navedeno „inner activity“ pa se prijavih. Za popodne tog dana prijavljivam cSurvey. Za to vrime, Drug je prisustvovala na radionici o geologiji pa kad je završila odlazimo do smještaja na čilanje, saniranje ozljeda pa nazad na predavanja. Svašta se tu zanimljivog dalo čuti pa čak i pregled literature W. Shakespeara u kojoj se spominje pojam „cave“. Te večeri na programu je bilo i Teovo&Aidino predavanje, odnosno Dinova prezentacija o Jamskom sustavu Crnopac i spašavanju speleologa u Turskoj. Zbog pomicanja rasporeda sve je kasnilo pa smo otišle nakon što je Dino završio. 

U subotu ujutro odlazim potražiti grupu za „Expect the unexpected with Čedo“. Od četrdeset prijavljenih, pojavilo nas se troje; dvije kolegice iz Srbije i ja, pa smo se sprdale da smo „Čedo's angels“. Čedo nas odma pita di su nam radnjaci i obavještava da idemo u špilju koja nije uređena za posjetitelje i do koje nema puta. Odlično. Ulaz u špilju je puzanje kroz uski kanal i dolazak u poveću prostoriju iz koje se onda kanalima nastavlja  u svim smjerovima. Dno špilje je skroz ravno a u nekim prostorijama prepuno kamenica ispunjenih vodom. Provlačimo se i penjemo pazeći na razne špiljske ukrase pa dođemo do dijela za „vođenu meditaciju“. Meditacija je trajala 15-ak minuta nakon čega nam Čedo pokaziva uski kanal od tridesetak metara kroz koji triba puzajući. Sjetih se tad svoje ozljede pa se odlučim vratiti i sačekat ispred špilje. Provlačenjem do ulaza padne mi na pamet kako sam otkazala vertikalu da ne bi totalno sje&$la nogu a na kraju završila u tri puta goroj situaciji nego da sam išla na vertikalu. Nema veze, s Čedom je bilo top i bilo bi mi baš žaj da nisan išla na tu aktivnost. Stanje s ozljedom nije eskaliralo ali sam po putu do te špilje upala u zečju rupu pa umisto u Zemlji čudesa završila s uganjenim skočnim zglobom al' to mi se ionako često događa, svojevrsni „suvenir na ulične baskete“. Nakon toga sve tri odlazimo na ručak a popodne nastavljamo po planu i programu. Na radionici o cSurvey nije nas bilo previše: Federico putem video poziva, Marco, i još dvoje ljudi. Osim o cSurvey pričalo se o svemu i svačemu pa sam na kraju radionice imala osjećaj da su mi i Marco i Federico stari frendovi.

Kako se subota približavala kraju tako je započela i Agenda zvana „plakati“. Tribalo je sačekat da završe predavanja, snimanja i izjave, poskidat sve i zaštitit da se ne zalipu te stavit u kutiju. Odma problem, kutije nema. Nakon šta je cili organizacijski tim dva-tri sata bezuspješno tražio kutiju, našli smo drugu sličnu toj i nekako se uspile izborit s plakatima. Već je bilo osam navečer kad smo plakate sigurno pospremili u Marijin auto. Još smo pogledali malo "speleobalkanijade" i spremni za polazak. U zadnji tren se sitimo opalit i jednu zajedničku sliku. Čim sam sila u auto zovem „krizni stožer kvarta“ da mi nabave stezne zavoje, pain killerse i ostalo šta već ide. Tu noć napokon san i zaspala te nakon dugo vrimena uspila odspavat duže od dvi ure. Probudila sam se popodne sljedećeg dana taman da vidim kako je Šibenik izboria povratak u prvu ligu. Odličan završetak „turbo“ tjedna.

Za kraj, čestitke organizatorima na vrhunski odrađenom poslu i veliko hvala na pomoći s rasporedom, plakatima, kutijama i inom. Vidimo se nekom drugom prigodom.


  05.06.2024, 20:31

  Jelena Mandić foto by razni