Kažu da na zemlji nema raja ali ima njegovih komadića. Prolutali smo jednim takvim komadićem raja na jugoistočnom Velebitu. Planinarska literatura ne troši puno riječi na ovaj dio Velebita, što ne znači da ih nije vrijedan. Planina je ovdje potpuno otvorena, kraj stvoren za opušteno lutanje. Nižu se jedni za drugim livade i travnati doci, terasasto raspoređeni, obrubljeni bajkovitim kukovima. Prvi se pred nama otvara Prosenjak.
Njegovom sjevernom stranom dominiraju dva široka izbrazdana kuka, jedan čunjasti kuk i čučavac u čijem se podnožju nalazi velika kamenica. Sljedeći dolac je tiha i mirna Puča, na čijoj se istočnoj strani uzdiže kuk koji podsjeća na orijaškog nosoroga.
Dolac Ćaber posebno je impresivan sa fascinantnom ćaberskom "katedralom" i ostacima stanova ispod nje. Put nas dalje vodi rubom stjenovite padine Ravne strane u dolac Gornju Lađu, čiji su zaštitni znak kameni monoliti visoki desetak metara, u narodu zvani Ladovi. Nailazimo na kamenice pune vode prekrivene žičanom mrežom, hranilišta za divljač i sazidane čeke. Ovdje je, čini se, raj za lovce i krivolovce.
Jedan limeni kontejner, ostatak je rata na ovim prostorima, kao i tabla sa mrtvačkom glavom koja preporučuje da se vratimo nazad. Previše je ovakvih tabli u Velebitu. Rat, osim što je unakazio ljude, unakazio je i planinu. Prkosimo tablama i buri koja nas udara u prsa i gazimo još pola sata naprijed kolnim putem do sedla, odakle puca pogled na sjeveroistočnu stranu Tulovih greda. Nije pametno ići dalje, i ovo je bilo suludo, ali kameni slavoluci prirode kao da nas opijaju i zovu k sebi.
Strah od Tulovih greda nekad je bio proizvod ljudske mašte prepune legendi a danas je proizvod vojne industrije koja nam ne dopušta da im se približimo. Kameni divovi ovdje su nevjerojatno slikoviti, ljudski um i mašta u njima mogu svašta vidjeti. Vraćamo se nazad preko doca Križ, Šarinka i Dražica i kao šlag na kraju čeka nas uspon na Kuk Ražovi.
Stalno se osvrćemo na krajolik oko sebe, krajolik nemilosrdno pust u kojem čak i pjev ptica zatomljuje bura koja pleše svoj ples kroz kukove, krajolik u kojem nema markiranih staza, planinarskih domova i skloništa, nema vrhova sa pečatom ni upisnih knjiga. Dao Bog da ostane tako i dalje u ovom komadiću raja između kamena i neba.
12.03.2014, 09:24
Damir Labor
