Izlet u Labin Dalmatinski

.***

Planinarski izlet započinje ujutro u 8:00 okupljanjem sudionika u Labinu Dalmatinskom. Jelena i Marina su nam objasnile plan puta te popisale sve koje žele pojesti topli obrok u planinarskom domu.

Nakon zajedničkog fotografiranja, naša šarena grupa započinje svoj izlet. Staza i tempo nisu bili zahtjevni. S dvije manje pauze za osvježenje, stigli smo na Malačku oko 12:00, a potom nastavili šetnju do obližnjeg izvora i eko staze.

Nakon dodatne šetnje, stigli smo do planinarskog doma gdje nas je čekao ručak i zasluženi odmor. Srećom, vrijeme nas je mazilo cijelim putem, pružajući nam priliku da uživamo u panoramskom pogledu.

U 14:15 smo polako krenuli nizbrdo prema stanici vlaka u Kaštel Starom. Spuštanje nije bilo zahtjevno, i stigli smo na odredište gotovo pola sata prije rasporeda. Vlak je stigao točno na vrijeme, te smo se oko 16:00 vratili u Labin Dalmatinski, na mjesto gdje je naša avantura započela.

Jelena Petrina (sudionica)

***

Vodile smo ja i Jelena dva puta službene izlete zajedno. Prvi put su se svi zbog malo najavljenog olujnog juga isprepadali pa nas je bilo samo 6, a drugi put im je valjda bilo vruće (ljetni izlet) pa nas je i tu bilo samo 9. Već smo krenule razmišljati da nikako nismo dobra kombinacija da zajedno vodimo izlete (osim ove u dječjoj planinarskoj školi). Vođene ipak onim 'treća sreća' odlučile smo se okušati ponovno – i za ovu nedjelju pozvale ekipu na izlet 'Labin Dalmatinski – Malačka - Kaštel Stari'. A ujutro u 8, na prebrojavanju u Labinu Dalmatinskom, ima nas ravnih 36 (23 punoljetnih i 13 maloljetnih).

Nakon skupnog slikavanja dajemo upute o izletu, kretanju i trajanju - Jelena ozbiljna kako bi i trebalo biti kad se vodi tako puno ljudi, a ja neozbiljna jer me i malo manta temperatura, a i zbog ravnoteže u svemiru, da imamo od svega po malo.  Izlet protiče u ugodnom ozračju i laganom tempu, ni brzom ni sporom. Ja na čelu kolone, a budući da malo slabije vidim, čitavo vrijeme imam pomoćnike koji mi viču 'markacija', a oni iza nas nekako love tempo nas najmlađih s početka.

U Botićima ispod ogromnog prekrasnog starog hrasta, okruženi ostacima starih kuća, pravimo prvu pauzu. Nakon pauze sve je još i lakše, pa su za nas krave, bikovi i seoski psi 'peace of cake'. Ali ne i ogromni bager – ko u apokaliptičnim američkim filmovima – koji nam malo prije vrha Crni krug stoji nasred staze i prijeteći buči i diže krupno kamenje. Tu nam sad, neplanski, dobar dio puta nastavlja kombinacija novo-probijene ogromne ružne ceste i nekoliko velikih platoa (pp za novi vjetropark) i traženja ostataka naše stare lipe staze prema Malačkoj (gdje posebno ulijeću i mali i veliki vičući 'evo je').

Pokraj Malačke se ispostavlja da je ona nasmijana vodičica (ja) puno gora od ozbiljne (tako to obično i u životu biva) jer 'uvaljuje' dodatnu šetnju do izvora i Jezera (ekološkom stazom) da 'zaslužimo ručak' – kojem se svi radujemo kao mala djeca. U domu srdačna dobrodošlica i toplina naših domaćina. Čekaju nas slobodni stolovi, a vodički dvojac se na trenutak pretvara u spretne konobarice s ciljem da svi naši gladni šta prije dobiju svoj sad već zasluženi ručak. Nazdravljamo nas dvije nakon ručka s našim najdražim domarom Markom, i prebacujemo se na sunce. Sunčanje na terasi Malačke, s prekrasnim pogledom, skupno slikavanje i cerekanje, i pokret prema Kaštel Starom nizbrdo – pola sata ranije, za svaki slučaj, da ne bi i tu bila treća sreća u gubljenju i trčanju pred vlak da ne krene bez nas.

Vožnja vlakom je poseban gušt, jer se nije baš lako vlakom u Lijepoj našoj zadnjih godina voziti – pa smo pri izlasku iz vlaka, na našoj polaznoj točki u Labinu Dalmatinskom, svi veseli. Neki možda i zato što je izlet napokon gotov, al ja ću ipak vjerovati onoj verziji koju su nam sudionici naglas izrekli – zato jer im je bilo lipo i jedva čekaju da ih opet nekud vodimo. 

Marina Škrapić (vodičica)

  25.01.2024, 07:01

  Tekst: Karlo Nalis, Jelena Petrina i Marina Škrapić