Izlet na Lenik i proslava 10. godina podružnice Rogoznica HPK Sv. Mihovil

I tako "prerušen" u planinara pridružih im se na desetom jubilarnom izletu Lenik Rogoznica u organizaciji HPK Sv. Mihovil Šibenik podružnica Rogoznica. Rano bistro jutro nadomak 9 sati. Bura brije led u kosti sije. Okupila se oveća grupa planinara njih cirka točno 150 na parkingu etabliranog trgovačkog lanca. Hvala bogu i Amerikancima na tim lancima. Da nema njih nebi imali gdje besplatno parkirati. Uokolo se sve masno naplaćuje. Za ovih cca 10 sati parkinga otišla bi meni dva ručka u državne ili općinske proračune. Pa da ne valja se prežderavati sistem pomno pazi da se nutricionistički ne raskalašimo. Nema više besplatno sad smo samostalni, slobodni, nezavisni i sigurni a to košta brate. Plati taj parking ili odi u lance. Tamo je parking besplatan ali ostat ćeš bez svega ostalog šta imaš "Sofijin izbor". Nagurani smo u zagrljaj lanaca. A mi poneki još nešto žugamo protiv tih lanaca. Trebamo se još samo malo naviknuti na te lance. Biti će to sve ok. Već je. Već smo ih jako zavoljeli i ne možemo bez njih. Kad god prolazim pored kojega od njih uvijek mnoštvo ljudi u lancima. Idila. Kad ne znaš šta ćeš sa sobom odeš nešto kupiti šta ti ne treba s novcem kojeg još nemaš. Odlično. Već znamo kava će nam biti budućnost. Ne moraš zvati Vidovitog Milana. Prodavat ćemo didovinu da bi otplatili ta srr koja nam ne trebaju. Nema šta da se brineš. Planinari su pristigli sa svih strana. Tu su mnoga planinarska društva : HPD Mosor, PD Split, PD Vukovi, PD Jakov Bitelić, PD Perun, PD Belvedere, PD Paklenica a evo i mene među njima. Imam sve šta treba: gojze, ruksak, štapovi, voda, narančasta pašteta i sve. Rekao bi čovjek pravi planinar. Jedino mi osmjeh ne ide tako rano kao njima. Malo im zavidim na tome. Ne znam odakle ga vade tako rano. Ali dobro možda se i meni omakne pokoji tokom dana. Sačekati ću. Valjda još nisam u potpunosti digao Windowse u glavi. Fali mi barem još jedna kava i par dimnih signala pa možda i upalim. Ali kako sam ja uopće prispio tu ?? Ah Daa. Sjedio sam ja sebični samoživi bastard Branko (u daljnjem textu SS Bastard ) u svome prašnjavom i zapuštenom "dvorcu" opasanim debelim zidinama skeptičnosti i prezira. U sebi samom propisanoj samoizolaciji žešćoj negoli za vrijeme vladavine kneza Vilija B. Našega Betmena. (Kad nam je ovakav Betmen možeš mislit kakvi su ovi ostali " junaci ") Nisam nikuda izlazio niti koga kontaktirao nekoliko dana. Nisam ni rolete podizao cijeli dan. Danas mi ne treba svijeta ni sunca. Odlično mi je. Samo bi malo provirio vani kroz one rupice od roleta. Dosta je bilo za danas promislih. A ako bi mi doletila koja poruka jako bi me nanerviralo. Pročitati ću je kroz koji dan. Vjerojatno je nešto jako važno. Moš mislit. Pomislih tada na tren. A da nisi si ti Branko malo asocijalan ?? Ma nisam samo nekako ne podnosim baš ljude, bolje se osjećam kad ih ne vidim i ne čujem. A možda upravo to i je asocijalnost ?? Ma nije. Ja sam jako socijalan ali sa sobom samim. Da da sasvim logično objašnjenje objasnih sam sebi. Ta me završna misao dubinski smirila i harmonizirala. Da ali ipak kroz nekoliko dana i s nekim maglovitim mislima ta se moja harmonija počela lagano narušavati. Okolni zidovi kao da su počeli stiskati oko mene i kao da će se srušiti na mene. Uhvatio me nemir i tjeskoba mi je lagano počela puzati uz leđa, obavijati me svojim hladnim pipcima vjerojatno kao posljedica samoizolacije. Znam taj filing neće to na bolje sad će se samo nagore. Možda bih ipak trebao izaći bar malo vani negdje među ljude. Iako mi je ta ideja totalni užas. Ipak sam ja SS Bastard. Zgrabio sam svoj "dalekozor" ( Samsung A59 tako nešto ) i preko debelih zidina prezira zavirio na oglasne ploče susjednih sela i gradova. Ima li kakvih događanja s ljudima. I naravno da ima. Iz susjednog sela Rogoznice idu planinari HPK Sv. Miovil na Lenik. Odlično. Ako već moram s ljudima ići ću to. Bolje planinarstvo nego molitvena zajednica i sl. . Bio sam s njima već više puta iz istih pobuda u planini i nekako mi je bilo čak i dobro. Popneš se s njima na vrh planine, satareš se živ pa se spustiš dole još satraveniji i to je to. Jednostavan koncept. Malo zvuci besmisleno ali nije. Zna te zakrpat skroz dobar filing pa se ceriš ko blesav i na glupe fore. A ima tu i skroz dobrih likova. Nerado priznajem ali ipak može biti da druženje s ljudima i boravak u prirodi donosi nešto dobroga. Ovu mi rečenicu SS Bastard u meni nikada neće oprostiti. Bolje ići u planinu negoli u lance promislih munjevito. Došao je i taj dan. Navukoh na sebe svu tu opremu I tako "prerušen" u planinara zaronih se u to mnoštvo ljudi planinara na parkingu već spomenutog lanca. Dan je bio svjež hladan i vjetrovit ali to nije umanjilo optimizam i entuzijazam. Cak sam se i ja malo tako osjećao i pritisak u meni se počeo smanjivati. Kratko smo se prebrojili i krenuli vijugavom stazom prema vrhu Lenika pod upravljačkom palicom naše pouzdane vodičice Antonije. J. Sve uz pratnju i osiguranje mnogobrojnih članova HGSS-a u crvenim " dresovima ". Uvijek sam se pitao šta motivira te ljude da stavljaju sebe i svoje vrijeme na raspolaganje za sigurnost dugih bez ikakvih naknada. Vjerojatno ljudska Plemenitost. Nije vjerojatno. 100 % je to Plemenitost. To je meni iz perspektive SS Bastarda teško razumljivo ali pokušati ću i to razumjeti s vremenom. Hvala im. Usprkos hladnoći i vjetru dugačka kolona se krškim stazama za nekakvih 2 sata dovukla vrha Lenik 419 m.n.v. odakle puca pogled na čitavu Rogoznicu i sva okolna mjesta. Predobro mjesto za odmor, marendu i kolektivnu fotku. Bura nam je izmišala bubrige ali nismo se dali smesti. To je bio onaj dio uzbrdo do vrha. Sada naravno idemo nizbrdo. Nizbrdo inače ima lošu konotaciju. Ovdje ne. U planinarstvu kad krenete nizbrdo znaci da je onaj dio kad vam duša izlazi na uši od napora, i neimanja kondicije gotov. Sad se samo kao tovno treba skotrljati nizbrdo. I tako krenusmo nizbrdo. Nizbrdo sam puno motiviraniji. Dobro znam da kad se spustimo dole u općinskim prostorijama nas čeka topli grah sa kobasicama, pivice, glazba i zabavni program. To mi je najdraži dio planinarstva moram priznati samo to nikome ne govorim . Putem nizbrdo smo se družili, smijali, zezali i uživali u krškim pejzažima. Bilo je tu i dobrih dobrih fora. Dobro sam se i sam nasmijao u više navrata. Eto došao je i taj trenutak. Strpljenje se ipak isplatilo. I tako mic po mic spustili smo se dole do centra Rogoznice već solidno promrzli. Te se sjurili u za nas pripremljenu dvoranu sa glazbom i već spomenutim sadržajima. Prevalilo se cca 12 km i savladalo cca 600 m u vis nije šala. Val sreće i zadovoljstva razlio se licima. Uskoro je stigao i grah. Mislim da sam to čekao cijeli dan. Izgleda da ja bas volim taj grah kad sam u stanju sve ovo proći za dokopati se dobre porcije. Ponekad pomislim da sam samo zbog toga i došao na sve ovo ali to vam naravno neću reci. Krenula je dobra glazba a razigrana ekipa je počela ludo plesati i loptati se mnoštvom balona. Ti baloni su mi posebno privukli pažnju. Povukli su me u događanja od prije neki dan. Tada prije koji dan sam se dobrovoljno prijavio (ne znam šta mi je bilo inače nisam takav) za uređenje baš tih prostorija za ovaj event. Moji psiho-fizički kapaciteti su tada bili dobro procijenjeni. Dodijelili su mi da napušem baš te balone. I vidi čuda. Ti baloni i moj dah u njima razletavaju se čitavom dvoranom a ekipa luduje i guštaju u tom kao mala dica. Tko bi ikada mogao reci da će dah jednog SS Bastarda kao šta sam ja prouzročiti toliko sreće i zadovoljstva. Malo mi je drago a malo mi je i krivo isto. Al dobro neka im bude. Neka to bude moj doprinos sreći ljudi i čovječanstvu. Upravo ovo opovrgava moje razmišljanje od prije neki dan da kako sam baš za ništa i ničemu neslužnim. Pa eto imam i ja nešto od toga. Nisam baš totalno za ništa. Znam i ja usrećiti ljude doduše sasvim slučajno. U neko vrijeme su nam se pridružilo i 11 speleologa članova SO HPK Sv. Mihovil. bili su u akciji tu negdje uokolo. To su vam oni sta idu pod zemlju u spilje . Moguće da je i njima dosta ljudi, parkinga i lanaca pa idu pod zemlju pronaći malo mira u mraku utrobe majke zemlje promislih u milisekundi. Tokom večeri dodijeljene su zahvalnice : Općini, DVD i ZZ Rogoznica te HGSS Stanici Šibenik za dugogodišnju pomoć i suport pri organizaciji izleta na Lenik. Ovo je deseti jubilarni. Biti će ih još samo da znate. Nakon dodjela nastavilo se sa glazbom, plesom i druženjem do kasnijih večernjih sati. U neko doba omamljen umorom grahom i pokojom pivom bilo mi je vrijeme za poći kući. Pritisak u meni je odavno popustio. Dobro sam se iscerekao i nadisao kisika i pričao s dosta ljudi. Osjećao sam se dobro cak bi usudio reci fantastično. I krenuh lagano kući.

Eto vidiš. Proveo si čitav dan sa ljudima i nije ti ništa bilo čak se osjećaš odlično. Doprinio si svojim dahom ljudskoj sreći i radosti. Susreo si se s ljudskom plemenitošću i još mnogo toga. Vidiš možda i ima nade za tebe i ljude ... Možda bi se mogao vratiti među ljude. Uvjeravao je sam sebe SS Bastard na putu kuci.

Dobro Dobro. Nemoj mi nabijati pritisak. Ne treba bitne odluke donositi naprečac. Razmotriti ću tu ideju sljedećih tjedana dok budem virio vani kroz one rupice od roleta. Odgovori SS Bastard samome sebi već lagano iznerviran od same pomisli na to ...

Otrgnuto iz bilježnice jednog Sebičnog Samoživog Bastarda Branka a vezano uz izlet Lenik u organizaciji HPK Sv. Miovil Šibenik podružnica Rogoznica održanog 11.01.2026.

Written and Directed by

Branko Nazlić

  23.01.2026, 08:15

  Branko Nazlić