Đir po “selu”, uzduž i popriko

Zgodan izlet dogodio se u nedjelju, 18.01.2026. Vodičica Rita odlučila nas je provesti po svom, kako to ona voli reći, “selu”. 45 duša, jedan osmomjesečni malac u majčinom tobolcu i 2 razigrana psića zaputilo se, oko 9 ujutro, uzduž i poprijeko na turu po brdima ponad Primoštena.

Dan kao stvoren za boravak na otvorenom. Vrijeme nas je podarilo suncem i toplinom, a staza prekrasnim pogledom na morsku pučinu, Rogoznicu, marinu Kremik i Primošten.

Vesela ekipa usklađeno se i ritmički kretala, nije bilo većih razdvajanja, gubljenja, čekanja, kolone. Tipično krški okoliš, nisko raslinje i tehnički nezahtjevan teren omogućili su nam nesputano i ležerno ćaskanje bez bojazni gdje napraviti sljedeći korak. Antistresna milina.

A pričalo se o svemu  i svačemu: tko je gdje bio za novu godinu, tko ima kakve planove, tko se ženi , a tko rastavlja, koji filmovi igraju u kinu, kako je bilo na Baliju…

Na prvom usponu, oko 200 m.n.v., vrh Biljulja uživali smo u pogledu od milijun dolara, marendali ,fotografirali se i nastavili put brda Bucavac. Pogled isti, hrana za oči, dušu i tijelo. Posjetili smo bunker iz II. svjetskog rata, a nismo zaobišli ni vinograde poznatog primoštenskog Babića. Tko ga nije probao zna što mu je činiti. Malo veći uspon, kao šlag na kraju izleta, bio je onaj put Gospe od Loreta. Neki su u startu odustali, a neki su ga i pretrčali. I tamo smo zasluženo predahnuli, fotkali se, uživali.

Uslijedio je spust prema nudističkim plažama Mare Lučice. Ogolili smo se samo do koljena na prekrasnoj plaži oblutaka. I to nam je bilo dovoljno da ponovno oživimo stopala, umorna od 18 km pješačenja.

Sve smo tradicionalno začinili druženjem u lokalnom kafiću i ispratili sunce sa najljepšeg mjesta u županiji. Zakon.


  19.01.2026, 13:58

  Ana Cigić