In memoriam Božidar Branica 1966. - 2026.

Jučer, 05.03.2026. četvrtak, u večernjim satima, doznali smo da nas je zauvijek napustio naš Božo.

Božidar Branica je davne 1985. završio mornaričku tehničku vojnu školu i kao elektrotehničar započeo svoju profesionalnu karijeru na patrolnim brodovima.

Uskoro je svoju vojnu karijeru zamijenio civilnom i na brodovima Šibenske plovidbe dvaput oplovio svijet.

U Domovinskom ratu je na teškim topovima i haubicama u proslavljenoj 113. Šibenskoj brigadi ratovao na šibenskom i hercegovačkom području.

Poslije rata se zaposlio u tadašnjem TLM i svojim izuzetnim smislom za sve oblike tehnike održavao srce pogona, veliki valjački stroj. Nakon dvadesetak godina teškog smjenskog pogonskog rada je ponovo popravljao raketne topovnjače u Iskrinom remontnom brodogradilištu u Mandalini gdje je i upravljao velikim liftom za podizanje brodova. Zadnje godine je proveo češće mijenjajući radno mjesto u potrazi za boljim uvjetima rada.

Božo je nakon Mate Protege bio član s najduljim stažem u HPK Sv. Mihovil. 2003. je završio prvu šibensku speleološku školu i već se krajem godine spustio na 400m dubine u jami Munižaba na Južnom Velebitu. Uskoro je spoznao da boluje od šećerne bolesti i preuzeo površinske aktivnosti na istraživačkim kampovima na istraživanjima najduljeg hrvatskog speleološkog sustava na Crnopcu koji je danas dulji od 67 kilometara. Isprogramirao je bazu podataka za vođenje osobnih i klupskih speleoloških evidencija koja se koristi i danas.

Najznačajniji dio njegovog speleološkog djelovanja je uređenje i vektorizacija speleoloških nacrta najvećih hrvatskih špilja i jama sa desetinama kilometara kanala koje su u obliku postera i plakata prezentirani na brojnim hrvatskim i inozemnim speleološkim okupljanjima. Božo je nekoliko godina bio i član HGSS Stanice Šibenik gdje je dao svoj doprinos u razvoju uvođenja digitalne kartografije za potrebe službe.

Među prijateljima i kolegama Božo će biti zapamćen po britkom humoru kojim bi počastio sve redom, a s posebnim guštom zvijezde našeg šarenog kolektiva.

Ostaje se nadati da se pridružio onima s kojima je proveo svoje sretne životne trenutke - Seni, Marini i Joki koji su isto tako nekako prerano otišli od nas.

Tin Ujević

Odlazak

U slutnji, u čežnji daljine, daljine;
u srcu, u dahu planine, planine.

Malena mjesta srca moga,
spomenak Brača, Imotskoga.

I bljesak slavna šestopera,
i miris (miris) kalopera

Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem;

da čujem one stare basne,
da mlijeko plave bajke sasnem;

da više ne znam sebe sama,
ni dima bola u maglama.

  06.03.2026, 09:18

  Aida i Teo Barišić