Iđe li Mira na Mosor?

Stigao je dan ponovnog vraćanja u planinu, nakon dugog, toplog ljeta i ljenčarenja. Milenina poruka dan prije, ponesi kapu i rukavice, biti će bure doslovno je shvaćena, pola ruksaka zimske opreme, na kraju smo bili u kratkim rukavima, ali tako je to u planini, promjenjivo. Na izlet se uputilo nas 11.

Nakon jedno 1.30 min vožnje stižemo do odredišta. Plan je bio preko Lugarnice prema Ljubljanu, prvi uspon je bio malo teži, jer pauza od planinarenja je ipak bila duga, ali brzo su noge uhvatile ritam. Na putu smo malo skrenuli s planirane rute, na Kolombov prijedlog da vidimo Štampariju svi smo znatiželjno krenuli za njim, puni očekivanja i razmišljanja…Štamparija na Mosoru, kako je to uopće moguće. Štamparija je mjesto gdje je 1943. tiskan prvi broj Slobodne Dalmacije u  napuštenoj pastirskoj pojati na Mosoru 17. lipnja 1943. godine s podnaslovom "Dnevnik Jedinstvenog narodnooslobodilačkog fronta Dalmacije". Novine su tiskane u otežanim uvjetima s primitivnim sredstvima. Kad smo došli do Štamparije, postavljali smo pitanja kao osnovnoškolci željni znanja. Najljepše je na izletu kad naučiš nešto novo. Zatim smo se uputili prema Lugarnici, malo odmorili, pojeli, napili i naposljetku svlačili robu jer je bilo vruće kao usred ljeta. Nakon toga uslijedio je malo veći uspon prema Ljubljanu. Kad gledaš prema njemu pomisliš, uf tko će se popeti, daleko je. Našim vodičima je to uvijek, ajde još koji metar, 20 minuta…uvijek dobra taktika kojom nikad nitko ne odustaje.

S Ljubljana predivan pogled, slikavanje i divljenje. Ne smijem zaboraviti ni dva lovačka psa koja su nam cijeli put pravila društvo, sa nama došli na Ljubljan i uputili se prema Vickovom stupu. Gledajući od Ljubljana prema Vickovom stupu čini ti se da je on na kraj svijeta i da do njega nikad nećemo stići. Malo se penješ, pa ideš ravno po hrptu, onda se malo spustiš i tako čini se unedogled. Kad smo došli ispod Vickovog stupa, trebalo nam je nekih par minuta još za popeti se, ali ne, mi smo zaključile da  postavljena kućica sasvim dobro izgleda i sa tog mjesta, pa smo lijepo tu malo odmorili i sunčali se. Samo se jedan dobrovoljac popeo. Istina mogli smo i mi da nismo bili malo lijeni. Nakon toga krenulo je gore od penjanja, a to je spuštanje prema Planinarskom domu Umberto Girometta, produljili smo svoje štapove kako bi nam bilo lakše se spustiti, ćakula se nastavila kao i od samog početka izleta. Nas žene teško napričati. Nikad nam dosta, na što je Zoran rekao niste se vi ništa umorile kad možete toliko govoriti, ajmo ponovo nazad…teško bi se vratile. Napokon kad smo se spustili do Doma, presvukli smo se najeli, napili i krenuli svojim kućama. Nakon dugog hodanja, druženja i planinskog zraka sigurna sam da smo svi brzo zaspali. Radujemo se sljedećem druženju..

Iđe li Mira na Mosor?  Interna zafrkancija iz nekog ranijeg doba, danas je bila glavna poštapalica……uglavnom, išla je Mira na Mosor, bilo joj je lipo, a i nama s njom 

  12.11.2024, 08:07

  Pišu: Mira Vudrag Kulić i Milena Kolombo