Sama organizacija putovanja od ideje do realizacije, trajala je više od godinu dana. Bilo je potrebno puno vremena, energije, živaca, i zašto ne reći, znanja, da bi sve sjelo da svoje mjesto. Trebalo je uskladiti zajednički prijevoz do zračne luke, avionske karte ( pregovaralo se sa tri avio kompanije), hotele u tri različita ekvadorska grada, čitav niz osiguranja ( putno, zdravstveno, osiguranje od otkaza putovanja, kao i posebno planinarsko osiguranje koje pokrivaju visine poviše 6000 mnv), pronalazak lokalne turističko-planinarske agencije, bez njihove logističke potpore nije moguća provedba ovakve ekspedicije, i još mnogo toga. Štoviše, zbog učestalih smrtnih slučajeva, država Ekvador je odnedavno zabranila samostalne uspone po ekvadorskom visoko gorju te su isti mogući samo uz pratnju lokalnih certificiranih vodiča.
U Quito se sletjelo nakon cjelodnevnog leta. To je glavni i ujedno najveći grad u Ekvadoru. Budući da se nalazi na 2800 mnv idealan je za pred aklimatizaciju. Tri dana provedena u Quitu odlična je prilika za upoznavanje s kulturno-povijesnim znamenitostima kojima grad obiluje. Grad je sagrađen na temeljima starog naselja Inka i najbolje je očuvana stara gradska jezgra u čitavoj Južnoj Americi. Od 1978. godine stari grad Quito je pod zaštitom UNESCO-a.
Prva aklimatizacija - Pasochoa
Vulkan Pasochoa nalazi se 45 km od Quita. Riječ je o uspavanom vulkanu koji je visok 4200 mnv. Dio je nacionalnog sustava zaštićenih područja sa 120 vrsta ptica i 50 vrsta ljekovitih biljaka i drveća. Parcele uokolo planine su privatne pa se mora platiti mala naknada lokalnom stanovništvu da bi se mogli nesmetano kretati planinom. Sve skupa na planini se provelo 4:30h privikavajući se na rijedak zrak i visinu.
Druga aklimatizacija - Iliniza Norte
Planina Iliniza je također dio zaštićenog područja službeno nazvanog „ Reserva ekologica Los Ilinizas“. Pokriva površinu od 1500 km2, koja osim planine Iliniza pokriva i vulkan Corazon i Quilota lagunu. Planina se sastoji od dva vrha međusobno udaljena 2 km, Iliniza Sur (5248mnv) i Iliniza Norte (5126 mnv). Ime planine dolazi iz domorodačkog jezika, gdje illan znači čovjek, dok isha znači mi. Početak staze nalazi na visini od 3900m. Laganim hodom do skloništa koje se nalazi na 4700 mnv treba otprilike 3.30h. Zadnjih pola sata uspona članove HPK Mihovil je pratilo grmljavinsko nevrijeme s tučom sto im je maksimalno otežalo uspon. Nakon (ne)prospavane noći u skloništu, drugi dan aklimatizacije je započeo u 6h. Po zimskim uvjetima do vrha Iliniza Norte im je trebalo 3h. Uspon do vrha je bio, zbog velike količine svježe napadanog snijega izazovan, te ulazi u red tehničkih uspona. Pogled s vrha je bio spektakularan, pruža se duž čitave „ avenije vulkana“, lanca andskih planina koje dijele obalne nizine Pacifika od amazonskih prašuma. Među inim vrhovima u okruženju dominiraju: Chimborazo, Cotopaxi, Cayambe, Atisana.
Chimborazo
Zbog neistraženosti drugih planinskih lanaca koji će biti otkriveni puno kasnije do početka 19. stoljeća Chimborazo se smatrao najvišom planinom na svijetu. Međutim, zanimljiva činjenica je, ako se gleda razdaljina od središta zemljine kugle Chimborazo je i dalje najviši svjetski vrh i kao takav je atraktivan planinarima diljem svijeta. Vrijedi istaknuti da je Chimborazo prva planina na svijetu kojoj je izmjerena visina iznad 6000mnv.
Poslije dolaska u bazni logor (4700) bila je predviđena još jedna aklimatizacijska šetnja do obližnjeg ledenjačkog jezera (5100 mnv). Mora se naglasiti da je u ovom dijelu planine krajolik nadrealan, a ljepotu pejzaža remete samo nadgrobni spomenici preminulih planinara. Nijemi svjedoci nemilosrdne prirode gdje se i najmanja greška skupo plaća. Zbog velikog broja smrtnih slučajeva ekvadorska vlada je zabranila samostalne uspone na najviše planine. Svaki uspon mora biti u sklopu vođene ekspedicije.
Sutradan , poslije ručka , bio je predviđen odlazak do campa1 koji se nalazi na 5300mnv. Zbog kasnog polaska, u camp 1 se stiglo u 16:45h, kasnije od predviđenog. Zbog toga je članovima ekspedicije bilo uskraćeno nekoliko sati odmora. Polazak na vrh je bio predviđen oko ponoći.
Nakon 5h konstantnog uspona, na visini od 6050m po jakom vjetru, svježem snijegu, poprilično iscrpljeni, planinari su se morali pomiriti s činjenicom da im je planina uskratila pristup vrhu. Uvijek je planina ta koja ima zadnju riječ. Ona se ne osvaja, u njoj se uživa i od nje se traži dopuštenje. Uči nas strpljenju i pokazuje nam naše granice.
Onaj tko te poruke pravilno iščita, sretno se spusti i vrati se svojim najmilijima, dok oni drugi koji ignoriraju poruke od planine, zbog ega ili pretjeranog samopouzdanja, tragično skončaju.
Ekvador je zemlja prepuna raznolikosti, za vrijeme njihovog kratkog boravaka u tom dalekom dijelu svijeta maksimalno je iskorišteno vrijeme u otkrivanju ove lijepe zemlje i uživanje u istoj.
Njihovo putovanje je započelo prvim korakom, ali neće završiti sa zadnjim, već će vjerujem, još dugo živjeti u njihovom sjećanju.
20.02.2025, 14:06
Branko Tucak