Tko kaže da u pustinji ima samo pijeska i vrućine? Damavand stratovulkan s 5610 m/nv, najviši je planinski vrh u Iranu , to jest u Aziji. Smješten je na sjeveru zemlje u gorju Alborz, nekih 60km od Teherana.
Tko kaže da u pustinji ima samo pijeska i vrućine? Damavand stratovulkan s 5610 m/nv, najviši je planinski vrh u Iranu , to jest u Aziji. Smješten je na sjeveru zemlje u gorju Alborz, nekih 60km od Teherana.
Nas petnaestoro zaputilo se 21.08.2023 u daleki Iran gdje nas je dočekao pravi kulturni šok – naravno u pozitivnom smislu.:) ??
22.08. stižemo u zračnu luku Teheran, doček uz orkestar hahaha ali nije namijenjen nama... mijenjanje novčanica- jedna naša za kilogram njihovih, mi žene vadimo šalove te skrivamo naše postojeće frizure dok muški dio ekipe navlače duge gaće i skrivaju svoje preplanule listove ali je zanimljivo. Odlazimo u hotel i pravac grad - nepoznato. Bazar, spomenici kulture te obred uz pjevanje na trgu podno Azadi tornja. Uzbudljivo i dojmljivo.
23.08. Početak planinarske avanture. Odlazak kombijima na 2400m, pretumbavanje stvari i izdvajanje onog najbitnijeg. Jedna torba –dvoje ljudi. Poslije ručka ide prva etapa penjanja prema baznom kampuna 3040m zvana Džamija. Put i odmor u baznom kampu prolazi bez većih problema :)
24.08. Spremanje vreća za spavanje, doručak ikrećemo dalje od Džamije do zadnjeg baznog kampa na 4200m gdje smo ostati naredna tri dana. Tu već nekima počinju lagani znaci nelagode sa visinskom,a nekimanije ništa već uživaju u mističnom okruženju planine. Dolazimo na 4200m gdje pogledi sežu u nedogled, gdje god pogledaš, vidiš nešto zanimljivo. Naši vodići Aškan, Mahboa, Amir i Mejrem ( Marija) brinu o svemu.
25.08. Aklimatizacija:neke je uhvatila hvata glavobolja, neke fibra, nekima opet nije ništa ali svi čekamo polazak na 4700m. Aškan ide puževim korakom i pokušavajući se prilagoditi našem tempu što na kraju i uspijeva. Uzzanimljiv krajolikvećina pogledava prema daljini, svi smo opušteni i uživamo u trenutku. Razmjenjuju se iskustva, padajušale kako na svoj tako i na tuđi račun. Nakon nekog vremena vraćamo se niz sipar do baznog kampa a u glavi se vrte misli na sutrašnji uspon.
26.08. DAN USPONA Budimo se oko tri ujutro, pripremamo termosice čaja za ponijeti. Troje kolega u startu odustaju zbog zdravstvenih problema. Misli lete dok namještamo tikice i nogu za nogom počinjemo pratiti Aškana. Osjećaj je predivan a adrenalin samo raste dok ga visina suzbija. Tako dostigosmo nekih 4800m , gdje slijedi odmor. Troje kolega nas obavještavajuda se žele vratitiu bazni kampjer se ne osjećaju dobro. Još malo smo odmarali i nas devetorosa vodičima Aškanom, Amirom i Marijom krećemo prema vrhu a njih troje vodičica Mahbou vraća u kamp.
Uz jak vjetar koji nam otežava i onako teške korakenapredujemo metar po metar. Pomažemo si uzajamno (koliko možemo) samo da idemo naprijed pa tako i lagano pogurivanje zlata vrijedi.
Na 5200 metara naša mala gusjenica se razbija, počinjemo hodati kako koga noge nose, a te iste noge nam postaju sve teže i teže.
Dolazimo do predjela gdje se već lagano osjeti smrad sumpora ali mi ne posustajemo. Jedno po jedno stižemo do mjesta gdje se najbolje može vidjeti krater vulkana koji je bio prekriven snijegom. Tu smo pričekali da se svi skupimo te smo zatim otišli na najvišu točku Damavanda a onda počinje borba za dobru fotku na kojoj se može vidjeti ploča s natpisom Damavand.
U tom smo trenutku shvatili da se Iranci ustvari obožavajufotografirati, snimati itd. Nakon nekih 20 minuta došao je i naš red da napravimo koju fotku za uspomenu nakon čega smo se uputili nazad, prema baznom kampu. Sami povratak niz konstantni sipar trajao nam je oko dva – tri sata za razliku od uspona koji se protegao na sedam ipo sati.
Svi sretni i zadovoljni „proskijali“ smo niz sipar do baznog kampa gdje nas je dočekala ekipa...Uz čestitke i istinsko ushićenje razmjenjujemo dojmove.
27.08. Silazimo na početnu točku našeg uspona, odlazimona termalne izvore da se malo probrčkamo, vraćamo se našim domaćinimagdje nas dočekuje obilan ručak, po koji komad torte i na kraju diplome. Trenutna priča sa Damavandom nam je tu završila ali dojmovi i slike prethodnih dana svi nosimo u srcu.
Po povratku u civilizaciju svako u svom filmu iskorištavamo preostale dane za obilazak Teherana i Isfahana.
Posjećujemo: Bazare, palače, vrtove, mostove, restorane i trudimo se uživati u svakom trenutku.
Isfahan je jedan predivni grad, ima što zapokazati, ima jednu predivnu energiju. Preporuka tko može neka ga posjeti.
U deset dana ekspedicije bilo je svega:) edukacije, preobraćanja, estetskih promjena???, mantranja, gubljenja, pronalaženja, trčanja, prehlada i ozdravljenja, ali nakon svega, nas još uvijekne napušta osjećaj ponosa što smo se i mi popeli na najviši vrh Irana.
Ostaju nam predivne uspomene i po koji suvenirčić te novonastala prijateljstva.
Hvala prisidniku na pozivu, Tucku na vođenju i svima skupa na predivnim druženju.
Rekao bi kolega planinar PONOVILO SE !!!
07.09.2023, 09:53
Danka Radnić
