Durmitor po ljepoti i neokrnjenosti rijetko i autentično djelo prirode, impozantnih planinskih vrhova, sve to ukrašeno ledenjačkim jezerima, gustom šumom i prostranim visoravnima koje presijecaju duboke kanjonske doline. Tim prizorom bile su zatečene oči i duše naše šesteročlane ekipe netom prispjele sa dalmatinskog krša, željne planinskih visova. Za četverodnevnog posjeta taj div nam je bio naklonjen pruživši nam lijepo vrijeme, obilje sunca i kristalno čistog neba. Podnijet ću kratak izvještaj našeg puta, jer ako se prepustim literarnim izričajima i emotivnim doživljajima priči neće biti kraja, toliko je bilo dobro.
U ponedjeljak 23.09. sa dva automobila ( Labor, Kate, Maca, Anka, Anči i ja ) put pod noge pa u NP Žabljak u već rezervirani smještaj. Na putu prema Žabljaku posjetili smo Ostrog, manastir uklesan u skoro vertikalnu liticu Oštročka greda, posvećen sv. Vasiliju, čije tijelo poiva u “ćivotu” pećinskoj crkvi (ima ih dvije) , prostor oslikan freskama i to na samom kamenu pećine. Sve vrvi od posjetioca. Po dolasku na Žabljak obilazimo Crno jezero jedno od durmitorskih dragulja, u kojem se zrcali šuma, nebo i masiv Velikog međeda.
Utorak, 24.09. uspon na Bobotov kuk – 2522 nmv
Prići Bobotovom kuku može se sa više strana, a najkraći je onaj sa Sedla (1097 nmv). Tako dobro utabanom i markiranom stazom preko Uvite grede i Surutke prolazimo pored veličanstvenih Zubaca , zatim oduševljenje pogledom na Šarene pasove, a onda lagani spust do Zelenog vira, malog ledenjačkoj jezera kristalo čiste vode, odakle počinje strmi uspon preko Danilove ploče do prijevoja podno kuka (Velika previja 2351 nmv) gdje se staza nastavlja penjati do vidikovca, potpuno neočekivani prizor , sa visine od preko 2400 m duboko u dolini pogled na Škrčko jezero veliko i malo i planinarski dom zarobljeni između masiva Prutaša i Bobotovog kuka. Staza nastavlja strmo prema vrhu, potrebne su i ruke, i evo nas na vrhu. Kratko zadržavanje , spuštanje do Velike previje, zatim preko Kleknatih glava do Ledene pećine (nismo zatekli ništa od zaleđenih stalagmita i stalaktita), nastavljamo stazom između Sagorelih ploča i Čvorovog bogaza pored katuna Lokvice, preko Inđinih dolova do Starog mlina , pored Crnog jezera izbijamo u Ivan do. Odlazak na nikšičko.
Srijeda, 25.09. Veliki međed-Đevojka-Mali međed 2287-2223 nmv
Sa Razvršja, gdje smo bili smješteni, izlaskom iz kampa krećemo šumskim putem (markirano) do izvora Točak, lijevo vodi staza za V. međed, laganim usponom izbijamo na prijevoj Struga (1910 nmv), ta vrata nas uvode u kameni amfiteatar smješten između Savinog kuka i Međeda poznat kao Velika kalica,čijim podnožjem vijuga staza koja nas dovodi do Alpskog bivka,dobro opremljenog skloništa, crveni limeni kontejner iznutra obložen drvom, sa peći i ležajevima , klasa 5 *, inače odličnog polazišta za osvajanje okolnih vrhova. Sa skloništa se vidi Debeli namet, ledenjak koji se nikad ne topi, smješten u krilu Šljemena, zagrljen kamenim rukama , na njega ne dolazi sunce zbog visokih okolnih vrhova. Krećemo dalje stazom do Velike previje (2145 nmv) (još jedna),prelaskom prijevoja počinje uspon , vrlo atraktivan, krećemo se samom kičmom masiva, staza je osigurana sajlama, a pogled lijevo i desno izaziva i strepnju i divljenje, najprije Južni vrh (2285 nmv), Sjeverni vrh , največi (2287 nmv), preko Đevojke, do Malog međeda (2223 nmv) sa kojeg puca pogled na Crno jezero , u novoj dimenziji. Potom spuštanje jako strmom stazom do Struga, i povratak preko Točka do Razvršja. Staza koju valja proći.
Četvrtak, 26.09. Prutaš (2393 mnv)
Zatekao nas je svojom ljepotom, prutovi koji podupiru nebo, čudesni kosi slojevi “prutovi”,vertikalno uzdignute litice paralelno složene u jednu cjelinu. I na Prutaš se može popeti sa više strana, a najkrači je sa Todrovog dola, do kojeg se dolazi automobilom. Uspon sa Todorovog dola dosta je direktan i strm. Najprije ide po tratini, zatim po siparu, pa ponovno po tratini do izlaska na greben. Od ove točke kreće oštriji uspon, povremeno treba koristiti i ruke, tu i tamo ima i penjačkih elemenata. Sam vrh je prostran, a sa njega se pruža najlepši vidik na Bobotov kuk, i Šarene pasove, za vidjeti Škrčka jezera morali smo otići par stotina metara sjeveroistočno, na vrh koji se nalazi nesposredno iznad. Upisujemo se u teku na vrhu. Vratili smo se istom stazom i još jednim pogledom oprostili se od mistične planine. Tog četvrtka posjetili smo i vidikovac Ćurovac (1625 nmv) sa čijih smo okomitih litica uživali u pogledu na kanjon Tare dubine preko 1000 metara.
Petak, 27.09. Povratak u domovinu
Na odlasku prolazimo preko Đurđevića Tare, most preko kanjona,impozantna građevina,kratko zadržavanje ,prelazimo most ,pješice, kupnja suvenira. Slijedimo njezin tok kroz kanjon sve do Mojkovca uživajući u toj jedinstvenoj rijeci, još jedno iznenađenje na našem putu, kanjon Morače, razdvaja Moračke planine i Sinjajevinu, iako je to mala rijeka, njen kanjon je veličanstven, surov i divlji, prkosi cesti, mnogobrojnim tunelima, i ljudima, izgleda nedodirljiv. Zaustavljamo se razgledati manastir Morača, bogato oslikan freskama, remek djelo bizantske umjetnosti. Nastavljamo put Podgorice gdje pazarimo autentične proizvode, spuštamo se na more, prolazimo kroz Budvu i pravac Kotor. Mali utvrđeni grad , opasan zidinama, sa bezbroj crkvi i palača, popločanih ulica, bezbroj restorana , kafića, suvenirnica, jedva smo izašli iz njega. Već nas je uhvatio mrak, valja doći kući, hitamo prema domovini.
Crna gora, predivna zemlja, fascinantne prirode, kao da ste u filmu Gospodari prstenova, zato tko nije bio, obavezno neka se već sad sprema za sljedeću turu.
10.10.2013, 07:54
Julija Dobronić
