HPK Sv. Mihovil bacio se u provedbu prve Više planinarske škole! Napokon službeno imamo službenu obuku za planinare koji žele znati više o kretanju u snježnim i zimskim uvjetima. Škola se provodi po pravilniku HPS-a te se upisalo 12 planinara, koji je i maksimalan broj za ovu školu.
Uvod
Piše Antonia Viljac
HPK Sv. Mihovil bacio se u provedbu prve Više planinarske škole! Napokon službeno imamo službenu obuku za planinare koji žele znati više o kretanju u snježnim i zimskim uvjetima. Škola se provodi po pravilniku HPS-a te se upisalo 12 planinara, koji je i maksimalan broj za ovu školu.
Organizacije i provedbe VPŠ uhvatila sam se ja kao vodič B standarda. Osim okupljanja kvalitetnih instruktora, predavača, vodiča, članova HGSS-a, trebalo je napraviti okvirni plan izleta i vježbi, što mi je zadalo podosta muke jer će škola trajati 12 mjeseci. Zovi Bockovca za ferate, zovi Lovrinovića za tehnike, kolege iz HGSS-a su za presjeke i trojčeke, dogovori se s instruktorima za ledenjačke vježbe ... bilo je tu dosta poziva, poruka, pregovora, razmjene ideja i slušanja savjeta od nekih koji se već ovakve škole provodili. Situacija je pomalo simpatična jer sam u isto vrijeme voditeljica škole i polaznica! Pokušati ćemo što više iskoristiti blizinu BiH planina, jer se snijeg dosta dugo zadrži. Kad sam čula informaciju da u zagrebačkim školama znaju imati čak 16 vježbi „usuho“ na popularnoj Žici ili u Tunelu, malo sam se zamislila. Pa da, s obzirom kakav je ispit i što se sve od polaznika traži, morat ćemo stisnit i dosta vježbati sidrišta, absajl, tehnike podizanja i spuštanja i svašta nešto zanimljivo što se preklapa s alpinizmom, a treba i visokogorcima. Yes, odlično! Čekaju nas i ture u visoka gorja, od Grossvenedigera do Breithorna, pohoditi ćemo ferate, nabijati kondiciju na izletima, puno toga naučiti i dobro se podružiti. Ekipa koja se prijavila uglavnom iza sebe već ima uspone po Alpama, u Južnoj Americi, Aziji, završene alpinsitičke, penjačke i speleo škole... Nije naodmet usavršavanje i nadogradnja znanja, zato škole i postoje.
Da ne duljim, evo zapisi naših izleta i vježbi!
_________________________________________
1. Izlet Više planinarske škole
Piše: Paško Duilo
Vrdovo - Jančija glavica
Krenili smo iz Vrdova, od planinarske kuće “Sveti Jakov”, a plan je bia doći do prvog sniga na strmini te vježbati stavljati i skidati dereze, te vježbe pada i klizanja niz padinu sa zaustavljanjem pomoću cepina.
Vrime je bilo odlično, ali snijega nije bilo baš u željenim količinama.
Stavljale su se derze i hodalo se u njima, a marenda je bila podno vrha Jančija glavica na 1532mnv.
Ruta je vrhunska i cilim putem se pružaju prekrasni vidici, na vrhove Troglav, Duvjakušu, Svilaju...
Sve u svemu jako lip dan, napravilo se 18km, a cilin putem nas je pratia jedan lovački pas, pet srna i jedan zec :)
Čeka nas jos puno uspona na školi i nadamo se lipog vrimena!
_________________________________________________
2. Izlet
Piše: Mirna Stošić
Izlet na Velebit – zimska avantura s burom
Nedjelja u 7:00 – okupljanje na Šubićevcu. Stigli smo na vrijeme i spremno čekali ostatak (pomalo mamurne) ekipe. Plan je bio otići na Sveto Brdo s Libinja i malo se “bacati po snijegu”, ali Velebit je, kao i uvijek, imao svoje mišljenje o našim planovima.
Majstorskom cestom prošli smo Tulove grede, gdje je cesta postala neprohodna zbog snježnog zapuha. Tu smo morali odustati od prvotne ideje. Spustili smo se do crkvice na Majstorskoj cesti i skovali novi plan. Nakon kratkog vijećanja zaključili smo da su nam Vilinski kukovi najbliža i najizvedivija opcija.
Preko Zatona Obrovačkog stigli smo do Milankove kose, odnosno zaseoka Pećica. Ondje nas je dočekala prava velebitska dobrodošlica – bura koja nemilosrdno dere i nosi ledenu sitnu prašinu ravno u lice. Dok nas je vjetar tukao u prsa, mi smo strpljivo koračali velebitskim kršem. Tina i Leo izmjenjivali su se u vodstvu, tražeći najbolji prolaz prema cilju.
Preko Treništa i Rupa krenuli smo u smjeru Panoge, ali zbog jake bure odlučili smo skratiti uspon. Umjesto planirane rute, popeli smo se na kotu 1005 m n.v. To se pokazalo kao sasvim dobra, razumna planinarska odluka – Velebit se ne pobjeđuje tvrdoglavošću nego prilagodbom.
Kružnom rutom krenuli smo natrag, ponovno prošli kraj Mameta ispod Razovog kuka i makadamom se vratili prema početnoj točki. Nakon ukupno 5 i pol sati hoda stigli smo do automobila, ugodno umorni, dobro ispuhani i puni dojmova.
Izlet smo, kako i priliči, završili kod Minje uz divljač i čašicu razgovora – jer nijedan planinarski dan nije potpun bez dobre hrane, topline i prepričavanja “kako je bura skoro odnijela pola ekipe”.
Velebit nas opet nije pustio gdje smo naumili, ali nam je dao točno ono po što smo došli.
____________________________________________________
Vježba
Piše: Lucija Antić
I tako… sretna ja što je počela još jedna školica… jojjj što volim te škole.. em dobra ekipa, em svašta nešto novo za naučiti i ponoviti ono što sam i nisam zaboravila :D ..
Vikend škole je po planu bila Čvrsnica. Čistim gusti raspored od radnog tjedan da što prije u petak sidnem u auto, upalim staro Zabranjeno pušenje (mjuza za ić u BIH) i put Duvna u Prodex, opremiti spizu i sisti na kaFu. Nisam stigla ni viditi prognozu, kad ono u grupi stiže poruka o promjeni plana. Malo tužna, al ajde..nećemo siliti.
Učiteljica poslala u grupu: Petak 13. Ledenjaci gost predavač 18h. Subota vježba Šubićevac. Mislim se.. nije Čvrsnica, al bar ću se naspavati za vikend.
Petak 13, nešto malo posli 17h krenulo predavanje. Gost predavač Marko Naglić, član PDS Velebit inače vrstan visokogorac (manje bitna stvar :D, bitnija info je da je šibenski zet pa će nam sigurno opet doći nešto novo pokazati). Moram reći da odavno nisam bila na tako dobrom školskom satu. Tema odlična, a čovjek još bolje o istoj priča. Kretanje po ledenjaku, s naglaskom na tehnike spašavanja i samospašavanja osoba koje su pale u pukotine.
Subota, praktični dio, odrađena je na relativno suhom poligonu. U prvom dijelu fokus je bio na pravilnom formiranju naveze i kretanju u istoj, zatim na simulaciji izvlačenja unesrećenog člana. Vježbali smo postupak spašavanja primjenom različitih sistema kao što su: Z sistem – Sv. Bernard, Drop C sistem i Drop Z sistem. U drugom dijelu vježbe radili smo na tehnici samospašavanja, uključujući prusiciranje po užetu, te praktičnu primjenu reversa i micro traxiona u svrhu jednostavnijeg napredovanja po užetu.
Nakon vježbe, naravno zaslužena piva u Pub 022.
Sve u svemu, baš lipi i poučni vikend. Puno smo toga usvojili, lipo se podružili, a našem „poučivaču“ Marku jedno veliko HVALA i da nam ponovno dođe i nešto novo nas nauči.
__________________________________________________
3. Izlet
Piše: Antonia Viljac
Park prirode Blidinje: pravi zimski uspon + vježba
Planinarska kuća Munika – rezervirana samo za nas. Lokacija više nego idealna jer se ipak radi o Čvrsnici i Vranu, to su planine koje su idealni poligon za zimske vježbe, turno i planinarske ture, uživanje u prirodi i bjelini koja ponekad zaslijepljuje. Skupila se super ekipa, miks starijih iskusnijih, mlađih na dobrom putu za to postati, a neki su bili samo gosti i puno uživali. U petak standardno okupljanje oko drvenog stola, vade se naresci, panceta, sirevi, vino .... dok žvačemo radimo plan za sutra i odlučujemo krenuti na Vran. Noć je neprospavana zbog junačkog hrkačkog zbora naših članova. Nalazimo se s Alom i Belom u Hajdučkim vrletima na borovači, a ionako nam je tu početna točka uspona. Hrabro krećemo po lipom vremenu, no kako se više uspinjemo, tako počinjemo stavljati zimsku opremu. Kad smo izašli iz šume, eto nas na savršeno bijelim padinama, vitar se pojačava, a mi na mekanom snijegu koji je idealan za krpljarenje. Nekima je prvi put da ih koriste i vidno su oduševljeni, visokim glasićem izjavljuju riječi oduševljenja kako uopće nije naporno hodati u krpljama. Što se više dižemo, vidljivost se smanjuje, puše jako. Susrećemo 3,4 turno skijaša i jednog boredera, a kako saznajemo iz kratke ćakule, to su naše kolege iz PD Paklenica. Oni su odustali od uspona, jer je padina poleđena, nemaju svi opremu i nisu htjeli forsirati vrh u takvim uvjetima. Pametno, bravo! Mi smo se prebacili iz krplji i štapova u dereze i cepin.
Bez problema po tragu izlazimo na vrh – svi! O, kako dobro! Krenuli smo jako brzo nazad, da nas ne odnese vitar, ali onda, poklon. Smiruje se vrime, nebo se otvara, Čvrsnica preko puta izvirje, sunce se lagano probija. Zamislite 10-15 planinara razasutih po padinama kako stoje i oduševljeno gledaju oko sebe, eto tako nam je. U parr navrata sam mislila da će mi srce iskočiti od sriće. Dosta melodrame. Nastavljamo nizbrdo, pa redom opet iz derezakrplje, iz krplje u šumu i eto nas opet u Vrletima na borovači. Juhe, meso, salate, kolači, vino pive – sve je to zasluženo nakon predivnog zimskog uspona. Naša Anka se skompala sa ekipom do nas, slavilisu rođendan. Da skratim, ostavili su nam cijelu tortu od pistacija. Hvala njima i njoj! Nakon druge neprospavane noći, igrom slučaja svi zaboravismo čepiće za uši, ujutro imamo vježbe sa strane ski staze. Radili smo absajl i sidrišta. Ekipa vidno napreduje i počeli su paziti na detalje. Odličan vikend, nadasve ispunjen!
12.03.2026, 11:07
Antonia Viljac, Paško Duilo, Mirna Stošić i Lucija Antić
