Vremenska prognoza za vikend - sunčano i toplo, idealno za ležanje na plaži i upijanje sunčevih zraka. Sukladno tome, Mario G., Pepera i ja (Hana) u nedjelju 21.9.2025. idemo u zaleđe općine Marina, u Splitsko - dalmatinskoj županiji, posjetiti tri jame kojima nedostaju nacrti.
Poznato nam je da su planirane jame već istraživane kroz biospeleološka istraživanja i čišćenja pozemlja od strane kolega iz SD Špiljar i SO Mosor. U nedjelju u 8 ujutro nalazimo se u caffe bar GAK u Ražinama, kratka kava, ukrcaj stvari i pokret. S obzirom da je poznato da su jame male, sa sobom uzimamo dva konopa od 30m te jedan od 60m, a imamo i jedan od 15m, trebalo bi nam biti i više nego dovoljno.
Prvo odlazimo do jame "Bezdana" (op.a kasnije saznato da se jama zove Vrsinska jama), u kojoj je zapravo dan jasno vidljiv. Sa ulaza, osim ekstremno velike količine komaraca, i lokalnih mačaka kao supervizora radnji, vidi se i dno. Procjena jest da je jama duboka nekih 15-ak metara - bili smo blizu, dubina je 18m. Šokantan je podatak da su prije cca 45 godina ekipa iz SD Špiljar zabilježila da je dubina jame 90ak metara sa jezercem na dnu. Mario oprema jamu, ja se spuštam za njim, a Pepera kao crtač posljednji. Već sa ulaza je vidljiva poprilična količina otpada - od kamionskih guma pa sve do perilice za rublje. Po silasku stojimo na lažnome dnu, a procjena je da je dno zasigurno 1-1,5 m niže, odnosno da toliko otpada u njoj ima. Toliko nam pogled seže. Mario mi pokazuje kako se postavlja fiks te me pita želim li raspremiti jamu? Oči su mi najednom postale kao u sove, i prije negoli sam mu odgovorila već sam počela razmišljati otkud krenuti. Kako je "Da!" izašlo iz mojih usta tako sam mu počela objašnjavati što bih i kako radila. Mario ide ispred mene, prati što radim i tu i tamo mi daje po koju sugestiju na što da pripazim i kako da si olakšam. Izlazimo van, osmijeh od uha do uha. Jama je nacrtana i možemo dalje, druga jama nas čeka.
Dolazimo do druge jame gdje nailazimo na pločicu "Čisto podzemlje" - super, ovdje ne bi trebalo biti otpada! Kažu da su jamu čistili u 7 navrata. Ukupno je iz ove uske jame izvađeno 9 kubika otpada (link: Jama na Mornarevom Kosovcu - Čisto Podzemlje ). Ulaz je dosta uzak, i Mario kreće. Oprema jamu, i po dolasku na dno javlja da je problematična količina kisika dolje, nema baš puno zraka i vruće je. Sukladno problematici, ja se neću spuštati u jamu jer za time nema potrebe, već će se samo Pepera spustiti, nacrtati ju, Mario raspremiti i izlaze van. Došlo je već 15h i vrijeme je za marendu, a nedaleko jame nalazi se napuštena kamp kućica i tri plastična stolca - kao naručeno. Siti i orni idemo dalje.
Vrijeme je za treću jamu, ime joj je "Izborna". Radi se o objektu koji je značajan za dalmatinsku speleološku scenu jer je označio kraj jedne ere i početak druge. A značajan je za biospeleologiju, odnosno naš Tonči ima neriješenih računa u toj jami. Dolazimo do najbliže točke dostupne automobilu, karta govori da do nje ima 800-tinjak metara hoda. Naprtivši se, idemo lagano, s noge na nogu. Sunce nas postojano grije, a grašci znoja skupljaju se. S obzirom da je to područje bilo zahvaćeno požarom put je solidan, ali ne zadugo. Dolazimo do dijela koji asocira na džunglu. Probijamo se kroz granje, šikaru, pokušavamo ne pasti nigdje i stižemo do jame. Mario nam govori priču o izgubljenoj "baji" (baja = životinja) u ovoj jami, kada su prvi puta ušli u ovu jamu naišli su na baju i taman što su ju htjeli uloviti i konzervirati, pobjegla je. Možda sam malo preozbiljno to shvatila pa sam aktivirala sva čula i sve što sam vidjela fotografirala. Mario ulazi i ulaz izgleda poprilično uzak, ali javlja da je u jami konop. Odlučuje da nećemo riskirati i koristiti ćemo svoj. Javlja da mogu krenuti, ali i da mogu koristiti i konop iz jame, u dobrom je stanju. Opcija jedan jest koristiti stari konop, vertikala i dolje si ili koristiti novo postavljeni konop sa čvorom po sredini. Kada smo u školi učili prelazak preko čvorova, ostao mi je sjećanju sa dva hematoma na ruci, zaključujem da iako sam već malo unaprijedila tehniku, i u konačnici i nakon toga prelazila preko čvorova, nema potrebe ako nije nužno, ima vremena. Spuštam se tako po starome konopu i stižem dolje, Pepera može krenuti. Jama je duboka 18 m. Dvorana na dnu je impresivna, puna ukrasa, ali ima još jedan prolaz i dvoranu koja tek ostavlja "bez daha". Gdje god pogledaš ukrasi, zavjese, stalagmiti, stalaktiti, svega ima. Ima i baja. Kaže Mario da kada se spustio da je žaba bila na dnu, ali je vrlo brzo pobjegla. U dvorani na dnu nalazi se i jedan stalagmit koji nas je sjetio na našu Anku, i da, naravno da smo se slikali kraj njega, sa njim, jedino nismo na njemu. :) Dok Pepera crta, Mario i ja sjedimo i razmišljam kako da ga pitam mogu li ja raspremiti kad li on postavlja to pitanje. Naravno da hoću! Hoću raspremiti! Pokazuje mi što da pripomenem Peperi za crtež i kreće van. Pepera dovršava i izlazi i on, mogu krenuti. Na vertikali po stijeni ima dosta crnih puževa. Izlazim i ja, a kakva nego li sretna. Nebitno kakva je jama i koliko je duboka, svaki odlazak u jamu naučim nešto novo, osjećam se sigurnije i u sebe i u opremu, spretnije ju koristim, ali i osjećaj je neopisiv. Osjećam se ispunjeno. Spremamo stvari, i ovoga puta pametnije, ostajemo u kordurama i tako ćemo se probijati kroz džunglicu.
Po povratku stajemo na zasluženu pivu blizu Prapratnice. Red priče, red smijeha, i dan se bliži kraju. Jedan lijepo ispunjeni dan, toliko da me čak i ne smeta što je sutra ponedjeljak.
29.09.2025, 08:15
Hana Jusić i Mario Gverić Fotografije: Hana Jusić i Pepera Slavica
