Diva Grabovica usječena duboko u Čvrsnicu, zatvorena poput amfiteatra sa tri strane stijenama visokim do 2000 metara, najljepši je kanjon u Dinaridima, dugačak 7 a širok 6 km kroz njega vodi staza do Hajdučkih vrata, kameni prsten, fenomen stvaran vjekovima na samom rubu Čvrsničke visoravni, tom stazom treba poći.
21.06.2014. autobusnom linijom Split-Sarajevo, 36 km sjeverno od Mostara izašavši kod brane i hidroelektrane Grabovica, prešavši most gdje se litice Čvrsnice obrušavaju u kanjon Neretve sa 4,5 km dugim makadamskim putem stiže se do polazne točke uspona. Od info table, 250 mnv, vodi brojnim zavojima lijepo izvedena staza kroz gustu grabovu, bukovu i borovu šumu sa dva kaptirana izvora pitke vode, do zapuštene lovačke kuće Žlijeb, 1092 mnv, (oko 2 sata hoda) ali u svakom slučaju odlično sklonište sa čatrnjom i dvije široke klupe za postelju i dobrim kaminom, te vidikovcem vrijednim divljenja. Noć u dubokoj šumi nevjerojatno mirna i spokojna.
Ujutro krećemo prema pl.kući „Tise“ 1380 mnv, serpentinastom stazom, provlačeći se i preskačući brojna oborena stabla, za 1,5 sat dolazimo do oznake koja upućuje lijevo na vodu (u kojem je smjeru i kuća, otvorena, 8 ležajeva sa čatrnjom pitke vode) a desno „Strmenica“, ne nalazimo oznaku za pl. kuću (kasnije smo saznale da je lavina djelom oštetila stazu i odnijela putokaz), tako smo kuću vidjele samo iz visine. Nastavljamo serpentinama kroz usjek, a nakon njega izlazimo na proplanke obrasle crnim borom i munikom, savladavamo 620 mnv i treba 3 sata da se savlada uspon, naporno je ali svaka dosegnuta kota nagrađuje prizorima koji se otvaraju duboko dolje u kanjonu okruženom liticama. Izbijamo na plato Čvrsničke visoravni na kojem se nalaze Hajdučka vrata na 2000 mnv, golema prirodna vrata u stijeni, remek je djelo prirode. Za markacijom preko visoravni nastavljamo vrlo lijepom stazom kroz klekovinu pored malog ledenjačkog jezera Crvenjak i sad djelomično u zagrljaju leda, za 45 min stižemo do križanja sa stazom koja stiže iz Vitlenice, odavde lijevo slijedimo smjer Vilinac i za 15 min stižemo na Pregon, sedlo između Malog i Velikog Vilinca, sa sedla do pl. Kuće Vilinac 5 min. Obnovljena kuća pruža odličan smještaj. Ostavljamo ruksake i penjemo se na Veliki Vilinac drugi najveći vrh Čvrsnice 2118 mnv (oko 30 min.), sa njega prelijepi vidici na okolne vrhove, Pestibrdo, Čabulju, Prenj, Visočicu, Vran......vrijeme nam je naklonjeno.
Večernje druženje sa ekipom koja snima za Via Dinaricu i domaćinima urodila je dogovorom za povratak u kanjon Dive na Veliki Kuk, sa kojim završava kanjon, najvećom stijenom na Balkanu 1350 m do koje vodi staza kroz suho riječno korito,a kroz nju klinčana staza sa troje skala, brojnim sajlama i potpornim puteljcima, te izlazi na plato Fratrova kapa i nastavlja za pl.kuću Vilinac. Bosanci su ba super!
Novo jutro, valja na Pločno najviši vrh Čvrsnice 2228 mnv, staza vodi pored izvora 5 min od pl.kuće i nastavlja kroz klekovinu preko Peharovih stanova, vijuga kroz brojne dolce i za 2 sata stižemo do križanja sa stazom koja stiže iz Masne luke, tu ostavljamo preteške ruksake ( marenda i bevanda naravno) i krećemo put vrha (1,3 min. uspona) koji djeluje zastrašujuće strmo i ledeno, prekriven oblacima. Našavši se pred snježnim zidom sporo napredujemo ka vrhu zabijajući vrhove gojza u snijeg gdje je to bilo moguće, po potrebi idemo i četveronoške i izbijamo preko grebena ispod samog vojnog objekta, tu nas dočeka Dino dežurni vojnik i kaže da se tako još nitko nije popeo na Pločno. Upisujemo se u knjigu i ispijamo odličnu Dinovu kavu. Silazimo drugim smjerom, lijevo od objekta, strmim grebenom na kojem je manje snijega (nemamo potrebne dereze). Spust je spor zbog nagiba, mokrog sipara i zaleđenih rubova snježnih krpa.
Nakon zahtjevnog silaska hvatamo se manje zahtjevne staze, prtimo teške ruksake (šator nismo koristile) i nastavljamo put Masne luke,stazom kroz brojne dolce neke još zatrpane snijegom, izbijamo na greben poviše Boričevca, strmom spustu čini mi se nikad kraja, stižemo u Masnu luku pred vrata franjevačkog samostana ( 2,30 min) tu ne nalazimo smještaj pa dobijemo prijevoz do motela Hajdučke vrleti, smještenom u Dugom polju između Čvrsnice i Vran planine, pradomovini vranskih hajduka i Mijata Tomića, priča o djevi Divi (čiji grob obilazimo) stećci koji svjedoče minulom načinu života, dah prošlih vremena kao da je još tu. Na kraju trećeg dana planine, preluksuzno, krevet, tuš i odlična hrana.
Tu završava planinarski pohod, a sutradan autom za Međugorje gdje počinje hodočasnički pohod.
09.07.2014, 08:40
Julija Dobronić
