10.10.´14. petak
Krenuli smo poprilično kasno oko 13.30.h kako bi se skupila, sva četiri člana što šibenske što splitske županije. Stigli smo u mračan ali mjesečinom obasjan hercegovački kanjon Dive Grabovice, zaustavili se nedaleko od zaseoka i raširili šatore tik uz lokalno groblje. To smo ustanovili tek sutradan u ranu zoru! Ništa strašno!
11.10. subota
Nakon jutarnjeg razgledanja susjedstva, krenuli smo oko 9 h u pohod s maglom pod nogama, a poviše magle naziru se ravne, strme stijene Velikog kuka. Zapitah se baš, pa kuda vodi put kroz ove gorostase divove?! Jedan dio ravnog puta, oko pola sata, vodi nas kroz suho korito rijeke. Drugi dio (zanimljiviji uspon) kroz isto to korito, vodi do bivka “Žiško“ pod Velikim kukom 680 m n/v, u blizini se nalazi izvor vode, ne znam kako po ljeti ali ovaj put smo imali gdje obnoviti zalihe. Marendali, slikali se, uživali u vidikovcu... Malo oskudan prostor za kretanje oko skloništa ali dovoljno nužno opremljen za boravak ili spavanje prije uspona na Veliki kuk. Krećemo dalje, ovaj dio korita je već dosta strmiji, prelazimo prve skaline pa malo vrludamo jer su markacije loše na pojedinim mjestima tako da smo druge skale skoro i promašili. Tu kreće i zahtjevniji dio staze. Ovdje obavezno nikako ići bez sigurnosne kacige, penjačkog i pupčanog pojasa. Moram napomenuti da su sajle poprilično stare i spremne za izmjenu, na mjestima su ispali klinovi, ali još uvijek se da sigurno proći (neću kalkulirati do kada!!??). Nakon zabavnih sajli nastavljamo strmim šumskim putem. Krajolik zanimljivo podsjeća na Velebit i Biokovo ali isto tako i na dinarsko livadno tlo. Nešto prije PD Vilinac nailazimo na nekadašnje livadno obradivo područje, vjerojatno u prošlosti pastirske naseobine a danas obrasle ogromnom koprivom i ostacima gumene obuće nabacane sa ostalim nepotrebnim stvarima. U blizini livade može se vidjeti ulaz u špilju koja je vjerojatno služila za pastirsko sklonište. Uskoro bi trebali naići na glavnu opskrbu vode za PD Vilinac. Već neko vrijeme osjeća se miris naloženih drva, spušta se mrak ali nazire se i crno-bijeli obris doma. Žamor mase i prevelika vrućina nisu nas omeli, sjeli smo na vanjske klupice za stol i zasluženo se gostili. Pravi švedski stol trajao je satima!! Dom je bio prepun, nešto malo Sarajlija a ostatak, gle čuda sve sami Hrvati (Osječani i četvero nadobudnih Dalmatinaca). Spavali smo kao pravi kraljevići u dnevnom boravku na sjedećim klupicama pokraj stolova i nikad boljeg i bogatijeg sna!!
12.10. nedjelja
Jutro je, rano ranioci su i ovaj put krenuli oko cca. 09.00 h. Pogled je predivan u svakom stupnju naokolo!! Veliki kuk i Pločno izgledaju jednostavno zastrašujuće!! Pozdravili smo se sa ljubaznim domarom i krenuli stazom prema Hajdučkim vratima do sela u kanjonu Dive Grabovice gdje smo ostavili parkiran auto. Vidikovac prema kanjonu je jednostavno veličanstven, izmaglica opet prekriva korito rijeke pa sve to dočarava mističnost ovog predivnog kraja, kao da se nalazimo iznad oblaka. Nekih petnaestak minuta prije Hajdučkih vrata nailazimo na maleno jezero, na žalost nije bio s nama veseli planinar koji bi se vjerojatno i u ovoj vodi okupao. J Stižemo do prstena Hajdučkih vrata, jednostavno su fantastična!! Vidjela sam slike ovog neobičnog fenomena prirode ali uživo izgleda stvarno vauuuuu!!!! Foto namještanje je trajalo sat vremena, ali tko bi nam i zamjerio kraj ovakvog čuda prirode. Nastavljamo strmom stazom spust i zaustavljamo se kod drvene kuće Tise (1.380m). (Potrebno je skrenuti sa staze na mjestu gdje piše oznaka za vodu jer putokaza za kuću nema.) Kuća Tise je solidno opremljena, ispred je bunar od kišnice i veliki stol za objed, gdje smo i ručali s pogledom na planinu Prenj. Staza nas dalje vodi do derutne kućice koja bi služila za sklonište ali stvarno u slučaju nužde. Pokraj kuće nalazi se kameni obris nekadašnjih stanova ili lugarnice, a na samoj kući je oznaka za obližnji vidikovac. Preporučujem nikako zaobići, pogled je predivan, ima čak i klupica za sjesti, pa eto tko je voljan može uživati u pogledu i čitati knjigu. Ostatak staze prolazimo uglavnom kroz bukovu šumu gdje smo naišli na dva uređena izvora vode (između njih je razlika hoda nekih pola sata). Uskoro stižemo i do našeg odredišta. Selo je pod sunčevom svjetlosti mirno i idilično. Stvarno predivan krajolik , dostojan bajkovitog mita o mladoj djevojci Divi Grabovčevoj po kojoj je i dobio ime. Žurno se spremamo u ugodnom društvu krava ( Malo su njuškale nas i naše stvari.) kako bi za dana stigli posjetiti stari dio Mostara i pojesti predobre bosanske čevapćiće.
19.11.2014, 18:58
Tina Krnić
