Najava izleta vodičke Marice, prijava na izlet i u ranim nedjeljnim satima 3.11.2024. okupljanje na Šubićevcu. Lijepo nas je ispratio predsjednik Mate sa željom uživanja na Crnopcu.
Najava izleta vodičke Marice, prijava na izlet i u ranim nedjeljnim satima 3.11.2024. okupljanje na Šubićevcu. Lijepo nas je ispratio predsjednik Mate sa željom uživanja na Crnopcu.
CRNOPAC – neki ga smatraju zadnjim dijelom Južnog Velebita, a neki posebnom planinom. Carstvo divljih životinja, dubokih vrtača, jama, šume, kamena i krša, šteta što nema maslina da na kraju upotpuni stihove poznate pjesme. Kad bura napravi svoje jedan od najljepših vidikovaca na hrvatskim planinama s otvorenim pogledima preko cijelog Velebita, dijelova Jadranskog mora, Like i Dalmacije. Ove godine drugi klupski izlet na Crnopac, prvi tijekom zime, drugi tijekom jeseni a meni u planinarskoj karijeri prvi.
Najava izleta vodičke Marice, prijava na izlet i u ranim nedjeljnim satima okupljanje na Šubićevcu. Lijepo nas je ispratio predsjednik Mate sa željom uživanja na Crnopcu. Nas 11 iz Šibenika kreće prema standardnom kafiću u Obrovcu gdje je kava prije početka izleta. Na Prezidu nam se pridružuju 3 kolegice planinarke i veselu družinu čini dalmatinska planinarska kombinacija iz Šibenika, Vodica, Primoštena i Splita. Na putu imamo još prijateljicu i to Velebitsku buru koja nas je pratila od jutarnjeg polaska do večernjeg povratka.
Do Tatekove kolibe ugodna šetnja kroz šumu i opadalo lišće kao zagrijavanje prije uspona. I onda kreće planinarska avantura i amplituda, penjanje gore, spuštanje dolje, stijena lijevo pa stijena desno, vrtača jedna, vrtača druga, pogledi i pokreti lijevo pa desno, jedan pa drugi zaobilazak, pripomoć jedna, pripomoć druga i tako sve do početka grebenskog dijela. Na grebenu Velebitska bura nam je radila neugodnost ali uz kolegijalnu pripomoć sva ekipa uspješno je savladala ovaj dio. Pred sam završni uspon na vrh dvije kolegice nažalost nisu mogle ići gore. Ostala ekipa dolazi na vrh, brzinsko grupno slikanje i povratak natrag. Velebitska bura je napravila svoje, otvorila vidike ali i poručila da nema dugog uživanja u pogledima. Povratak stazom od vrha prema Prezidu uz prepričavanje doživljaja, jesenske boje stijena, lišća, šume i zalaska sunca.
Kružna tura od Prezida do Tatekove kolibe, pa do vrha Crnopca i povratak u Prezid sredinom jeseni uz planinarsku kolegijalnu pripomoć, odličnu ekipu, bijele boje stijena, šumu, crveno-narančastu boju lišća i Velebitsku buru pravi je planinarski doživljaj za punjenje baterija pred novi radni tjedan.
05.11.2024, 08:09
Darijo Šego foto: Marica Berić
